Prođe još jedna Turizmijada, moja druga a ukupno jedanaesta.Prođe baš onako kakva se je i očekivala. Sa puno zabave, novih prijatelja, mnoštvo emocija pri susretu sa starim prijateljima, mnogo sportskog natjecanja, prolivenog znoja i bez ljutnje posle poraza.
Vreme idealno prvi dan, ostalih dana kiša je uporno padala, sunce se je sakrilo iznad prelepe Budve, ali ni to nije moglo da pokvari ono što je sledelo tih kišnih dana.
Jedinstvo kakvo ne vidis od bivše Jugoslavije. Grli Srbin Bosanca, Hrvat pjeva sa Makedoncem, a Slovenac pije s Crnogorcem. I kao takvi oni zaista mogu biti primjer ostatku Balkana, jer ovakvo što ima samo tu na jednom mjestu. Na mjestu gdje nam nije bitno ko si, šta si, kakva ti je boja kože i u šta vjeruješ, bitno je samo da si čovjek, da širiš ljubav i pozitivu i da uživaš dok traje. Jer zaista 5 dana je premalo za sve nas, a opet tako veliko, ogromno. Na tih 5 dana sve stane, sve stane osim kiše, koja je neumorno padala, možda s ciljem da opere “naše” nacionalonosti i da opet budemo jedno, da opet budemo kao prije.
Dođeš na otvaranje, vidiš ljude sa prošle Turizmijade, ljude s MEKST-a, emocije te preplave, zagrliš jednog od njih, a kao da si ih zagrlio sve.
Pozitiva u zraku, osmjeh na licu i svi kao jedno pjevamo sad već čuvenu “našu” himnu računajte na nas.
I zaista računajte na nas Turizmijado nacijo. Računajte da ćemo doći opet, računajte da ćemo se opet provesti i računajete zasigurno da ćemo i posle Turizmijade ostati jedno. Jedna nacija s mnogo različitih zastava, jer u to vrijeme nismo Bosanci, Hrvati, Srbi, Makedonci, Slovenci i drugi. U tih 5 dana u Budvi iako svatko pod svojom zastavom pripadamo samo tebi, i sa ponosom te veličamo i pričamo o tebi, jer pružaš ljudima ono što im treba, a to je sreća, ljubav, prijateljstvo.
Zahvaljujući tebi upoznao sam mnogo prijatelja, mnogo ljudi s kojima se rado družim, rado pričam i mnogo ljudi koje s nestrpljenjem čekam vidjeti i iduće godine. I baš zbog toga ti još jednom hvala TURIZMIJADO NACIJO….
