U redakciju nam je stigao mail momka koji se zove Haris Zolota, kaže nam on želi da e okuša u pisanju kolumne.. Ispoštovali smo želju i bez prepravke vam prenosimo tekst iz maila koji smo dobili. Bravo za mlade ljude pune ideja i kreativnih misli.
__
Fenomen zvani “facebook” zavladao je širom svijeta, od omladine do starih koji otkrivaju svoje osjećaje, razmišljanja, raspoloženja, ali intelektualnu stranu, objavljivajući pisane riječi poznatije kao “statusi” , a pri tome ne razmišjajući da li će nekoga uvrijediti, nanijeti duševnu bol i slično.
Poznato je da je virtualni svijet mahom ušao u živote mnogih i postao kao droga bez koje se ne može. Kako svako danas može napraviti facebook profil, bez obzira na starosnu dob, tu nastupaju cure i momci kojima se svakodnevnica sastoji od ovog fenomena i pisanju statusa čija se uspješnost mjeri po broju lajkova i komentara. Ponekad mi se čini da bi pojedine cure zarad lajkova uradile dosta toga služeći se eksponiranju svojih atributa u prvom planu. Najveći problem su golišave slike djevojaka ,tačnije curica (nažalost) koje su “narodski” rečeno “tek postale na ovaj svijet”. 98 % roditelja uopšte ne zna šta njihova djeca rade na toj društvenoj mrežii I internet generalno. Jedni ne “barataju” s današnjom tehnologijom, drugi su previše zaposleni obezbjeđivanjem osnovnih uslova za egzistenciju, pa djeca imaju skoro pa neograničenu slobodu u virtualnom svijetu. I šta onda da očekujemo od tih djevojaka, curica koje misle da će svakog muškarca privući tako što će se popeti na bojler i slikati u oskudnoj odjeći?. Eh, pa vjerovale ili ne, nisu ni svi muškarci isti, kako se to obično tumači u ženskom svijetu.
Također, fascinantno je i eksponiranje vjere na ovoj društvenoj mreži Mnogi miješaju žabe i babe, pa misle da su vijernici time što potenciraju vjersku pripadnost na ovoj mreži. Misle da je “cool” u jednom momentu staviti hadis iz Svete knjige, a za nekoliko sati objaviti status u kome svi moramo saznati kako se on/ona prethodne večeri napio/la i da nismo dobili tu informaciju zaista ne bismo preživjeli taj dan, možete misliti. Dali je to bolest ili želja za tolikim eksponiranjem u krugu svojih prijatelja, poznanika, ili ni jedno ni drugo- prosudite sami.
Danas je facebook postao i kao neki zid smrtovnica. Čim neko, nažalost, izgubi život počinju molitve i slike tih osoba. Stavljanje riječi “R.I.P” ispred imena poginulog je postal tako česta, da je mnogi koriste, a da i ne znaju njeno značenje. Riječ R.I.P izvorno potiče iz latinskog jezika (od requiescat in peaca) a znači: “počivao/počivala u miru”. To npr. sa vjerom Islam svakako ne ide, jer imamo druge riječi koje se koriste u slučaju smrti, no i da ide, facebook nije mjesto za postavljanje takvih statusa. Za to imate Džamije i Crkve i druge vjerske objekte. Poenta je da fenomen “facebook” treba biti mjesto zabave, smijeha, kontaktiranja i ostalih pozitivnih stvari, nikako ne smije služiti kao sredstvo zloupotrebe, ismijavanja drugih, pornografije, nasilja i nemorala.
Ne zaboravimo da pored facebooka imamo pravi život. Okrenimo se i pravim prijateljima, a ne onim virtualnim, jer ako vam sutra bude loše za koliko njih možete tvrditi da će biti tu za vas?
