- Koliko god pozitivno zvučala ta izjava, mnogi ljudi niti voli svoje niti poštuju tuđe.
- Koliko je godina prošlo od rata, koliko puta radimo nešto u inat drugom narodu, u inat nekom našem bližnjem?
- Na žalost, danas ljudi gledaju samo na sebe, samo da urade nešto da bi se suprostavili nekoj drugoj strani.
- Uvijek za primjer uzimamo rat. Zašto još uvijek vlada nacionalizam? Zašto još uvijek ljude osuđujemo po vjeri?
- Zar nismo svi ljudi? Pred Bogom smo svi isti. Jedina stvar po čemu se ljudi razlikuju je karakter.
- Jedino u tome nijedan čovjek nije isti. Zar da cijeli narod osudimo zbog jednog lošeg čovjeka?
- Zaista, ljudi koji su inteligenti, obrazovani, ljudi koji kad progovore svakog zašute, oni ne čine ovaku grešku.
- Znate kakvi smo mi ljudi? Mi ćemo se svojoj naciji suprostaviti, jedini po drugima ćemo gaziti da bismo postigli svoj cilj.
- Zašto ne bismo bili svi za jedno? Zašto se ne bismo zajedničkim snagama udružili i “srušili” glas vlade?
- Mi živimo po tuđem mišljenu, tuđem stavu. Drugi nam određuju način života, mi ne.
- Ne volimo svoje, ne čuvamo svoje, zašto bi nas neko drugi volio ili čuvao?
- Također, zašto gazimo po običajima drugih, zašto mrzimo nekog samo zbog druge vjere?Poštovati treba prvo svoje, pa i tuđe.
- Mi ljudi, mi da bismo nešto postigli i ostvarili, da bismo prvo izgradili svoju ličnost i dobru državu, prvo treba posjedovati svoj stav, svoje mišljenje i ono što svako treba biti u životu, najprije čovjek.
- Tek onda, tek onda možemo reći da smo uspjeli nešto i izradili nešto u životu. Do tada, niti ćemo biti čovjek u pravom smislu te riječi niti ćemo imati nešto svoje.
PIŠE : SAJRA ČATAKOVIĆ
