Mlad, talentovan, skroman, vjernik – najčešći su epiteti koji se vezuju za Eldina Huseinbegovića. Ovaj vrsni muzičar javnosti se predstavio ponajprije uz saradnju sa Dinom Merlinom. Nije pravio promocije ni snimao glamurozne spotove. Njegove pjesme protkane su željama o boljem svijetu za sviju nas, melanholične sa prizvukom tragedije koju može isijavati samo iskustvo.
Ipak, uprkos teškom udarcu sudbine, Eldin kroz život ide s blagim osmijehom na licu, koji kao da govori: Ovo je iskušenje, koje je prolazno… Nit vodilju kroz život Eldin opisuje sljedećim riječima:
– Sve sam ja to opjevao u jednoj svojoj pjesmi “Kad pogodi te strijela sudbine, ti uzmi i poljubi je, onaj što ti nju pošalje, zna za tebe šta je najbolje”.
Eldin je rođen četvrtog jula 1987. godine u Sarajevu. Stalno je angažovan, kao tenor, u Operi sarajevskog Narodnog pozorišta. Evo kako je za magazin Aura prokomentarisao neke stavke.
NISAM ČOVJEK RITUALA. Prejednostavan sam da bih imao neke svoje rituale. Jedino ponekad volim ustati vrlo rano, izaći u baštu i gledati kako se sunce rađa. To se ne treba propustiti. Takođe volim za doručak jesti mlijeko i keks, poput djeteta. To mi je baš merak…
NE TRUJEM, NI SEBE NI DRUGE. Pod zdravim životom ja ponajprije podrazumijevam stanje duha jer sva ona vanjština vidljiva golim okom produkt je čovjekove unutrašnjosti. Onakav si kako misliš i kako se osjećaš. Ako smo unutra stabilni lakše možemo prebroditi mnoge životne nedaće i poteškoće. Kad je zdravlje u pitanju, malo šta činim po pitanju prevencije. Jedina je možda moja sreća što nemam onih uobičajenih “poroka” – u vidu kahve, cigara, alkohola.
ŠTA JE LJUBAV? Bog dragi je sve što vidimo stvorio iz ljubavi. Ali, mi golim okom vidimo samo manifestaciju te ljubavi. Sretan je onaj koji osjeti barem sekund te ljubavi u svom srcu i onaj koji je u stanju da makar mrvicu te ljubavi prenese na svoju porodicu, prijatelje… Naprimjer, materijalne stvari mogu činiti jedan segment ljudskog življenja, ali samo iskrena ljubav je bit i svrha života, i zbog nje i u njeno ime moguće je iskreno živjeti i raditi one stvari sa kojima je i naš Stvoritelj zadovoljan…
TEŽAK JE HOD PO ŽICI POPULARNOSTI. Dobra stvar popularnosti je ta što imaš priliku upoznati ljude svakakvog profila, ali, mač je to sa dvije oštrice, jer, čim tim ljudima nisi na hizmetu, gledaju te drugačije. Hod je to po tankoj žici, mora čovjek biti na oprezu uvijek. Inače, popularnost pokvari mnoge ljude, pa umisle da su bolji od drugih, važniji… Blago onome ko zna hodati po toj žici i ko svoju popularnost zna i umije iskoristiti za opšte dobro.
NISAM GURMAN… Još su mi živa sjećanja na one ratne dane, kada nismo imali ništa, i kada nam je nada i želja bila sve, tako da danas, iz ove perspektive, ja sam zadovoljan malim. Smiješno mi je donekle kada neko kaže da mora u frižideru imati ovo ili ono. Ja sam sa malim zadovoljan. Jedem ono šta imam i koliko imam. A i nisam baš gurman. Doduše, trebao bih malo povesti računa o načinu ishrane. Šta ću, omakne mi se roštilj počesto, he,he,he… Barem bih ga trebao prorijediti…
ŠTA BIH JA BEZ SVOJE DUŠE. Moja oaza, utočište, mir, sve – je moja duša koju nosim svuda sa sobom, gdje god da krenem. Kad me život pritisne, kad se sva vrata zatvore u sebi nađem smiraj, mjesto gdje uvijek mogu pobjeći, sakriti se… mjesto puno rahatluka, jedino mjesto gdje su i najteže situacije rješive i bezazlene. U sebi se ponekad sakrijem i sam od sebe, pa se naružim, pa odatle izađem čišći, jači….
NAJVIŠE ME STRAH SAMOG SEBE. Na ovom svijetu najviše me je strah svojih mahana i propusta, tj. činjenice da neću biti dorastao nekim životnim izazovima. I tako, pokušavam da zakrpim te rupe kod sebe, nastojim da budem što bolji čovjek, a strah me je da to nisam. Međutim, Bog je milostiv pa se nadam da će nam oprostiti naše nedostatke…
LJUDI SPAVAJU, A KADA UMRU PROBUDE SE. Ja često sanjam i u većini slučajeva, ti mi snovi odrede neko moje dnevno raspoloženje. Ponekad su situacije i život u snovima idealni, pa kada se izjutra probudim i vratim u stvarnost, život me otrijezni. Vidim da se život nastavlja svojim tokom, a ja nemam načina da utječem na njega i učinim ga barem malo boljim i ljepšim. Inače, ja kažem da ljudi čitav svoj život prespavaju a probude se tek kada umru, pa će tako i ovaj naš san brzo proći i brzo ćemo se probuditi. Samo se valja potruditi i ovaj san dosanjati onako kako to čovjeku dolikuje i raditi stvari zbog kojih ćemo se “probuditi” sretni.
SREĆA JE U SREĆI DRUGOG. Mene oraspoloži tuđa sreća, i u tome zaista uživam. Jedna od definicija sreće je i: “sreća je u sreći drugog”. Kod mene je to zaista tako. Mene raduje tuđi uspjeh i na poslovnom i na privatnom planu. Mjesta za ljubomoru nema, jer Bog dragi daje nafaku, i niko ničije neće uzeti. Meni je duša punija što se više radujem tuđoj sreći. Što više izlazimo u susret ljudima, i nama Bog više pruža. Kroz život se zaista ne ide stisnutih šaka…
NISAM LJUBITELJ FILMOVA. Slabo, skoro nikako ne gledam filmove. Čak se ne mogu sjetiti ni kada sam zadnji put neki pogledao od početka do kraja. Radije se družim s knjigom. Jako volim da čitam uglavnom neku literaturu koja me neće opteretiti, ali koja će mi otvoriti neke nove vidike; materiju koja će me oplemeniti, pomoći mi da budem bolji, uspješniji. U tome zaista uživam.
NISAM TRAČARA I MAHALAŠ. Sretan sam kada pričam o lijepim stvarima i skoro nikada ne pričam o onome što me nervira. Draže mi je pričati o afirmativnim stvarima i o pozitivnim osobama. U suprotnom, sam se sebe stidim. Kada mi nešto i preleti preko jezika što ne treba, tješim se da sam samo jedno nesavršeno ljudsko biće, koje barem uči na svojim greškama.
Izvor: aura.ba/e-turneja.com
