Što darovati, a da već niste? Na koji način uveseliti one do kojih vam je stalo?! Koliko ste kreativni i maštoviti, ludi i hrabri? Oduvijek sam nastojao biti drugačiji, od svega pravio zabavu uveseljavajući druge. Ispričati ću vam kako sam prije par godina razveselio i “bez teksta“ ostavio tada dragu osobu .
Da nije ljubavi, još uvijek bih šerpe i namirnice gledao samo na reklamama. Odvažio sam se, stavio pregaču, naoružao ljubavlju i strpljenjem i počeo doček Nove… Iznenadio sam sam sebe!
Te godine imao sam dosta poziva za doček Nove s prijateljima. Kad sam im rekao da ovaj put nećemo biti zajedno, iznenadili su se. Kad su saznali kako ću dočekati Novu, na licima im se vidjela nevjerica. Na njihov upit: “Što ćeš darovati djevojci?“`, za Novu godinu odgovorio sam :
..Ove godine ću kuhati!
Muk, zbunjene face, nevjerovanje, niti jedan od njih nema komentar.
Ne mogu da vjerujem!
Zašto je to toliko čudno?!
Nisam se baš mogao pohvaliti kulinarskim vještinama, ali sam zasigurno bio na malo višem nivou od otvaranja paštete i frižidera .Priznajem, u svom studentskom životu i prečesto sam se koristio uslugama“ Lijanovića“ “ Gavrilovića“ “Podravke “ pekarnica i buregdžinica po gradu.
Bi tako sve dok se ne zaljubih. Ah, ta ljubav!
Ta moja jezičina! Što sad napraviti? Što i kako skuhati?!
Ali ja ne bih bio ja, da se nisam osigurao. Prvo sam pripremio tanjur sa pršutom i sirom u slučaju da drugo ne uspije.
Uronio sam u ambijent kuhinje, spario sam čak i boju kecelje sa interijerom, potrudio se da kuhanje učinim što zanimljivim. Prije početka kuhanja, spojio sam na Skype da razmijenim iskustvo s kumom, koji se, za razliku od mene, može pohvaliti kulinarskim umijećem . Čim se uspostavila veza, kada smo se ugledali na monitorima ekrana, počeo je grohotni smijeh,koji je trajao je nekoliko minuta. Prvo kumovo pitanje bilo je “Jesi li poludio? Šta će kecelja na tebi? Koji broj papuča nosiš?, Sva sreća pa ne kuhaš svaki dan, jer da kuhaš, većina iz tvog društva bi hodala manekenskim pistama. Dugogodišnje ulaganje u kilograme, bio bi grijeh skinuti na prosječnu težinu“. Sve njegove opaske su me nasmijale do suza, treme je potpuno nestalo .
Prvi koraci u kuhinji nisu obećavali mnogo ali uz par verbalnih asistencija i nekoliko sos poziva prema mami sve je uspješno završeno. Ništa nisam zapalio, razbio, ništa nije izgorjelo imao sam sve prste,a ni kuhinja nije bila kao bojno polje ….
Stol je serviran. Vino je rashlađeno, svijeće zapaljene, pregača visi u kuhinji … Muzika je tiha, da ne bih propustio zvuk zvona …
Divno je biti zaljubljen, kada lebdiš, leptirići ti u trbuhu, a osmjieh ne silazi s lica. Zaljubljeno nepce ne razlikuje okuse, sve je savršeno Neslano, slatko, gorko ili posve ljuto, u ljubavi je samo jedno… Samo da smo skupa!!!
Ponosan sam na sebe! Te noći smo bili sretni!
Ona je, naravno, hvalila moje kuharsko umijeće. Poslije toliko godina, priznajem, i nije bilo bog zna čemu .
Zašto i vi ne bi ovako dočekali Novu godinu? Kuhajte! Vidjet ćete, bit će nezaboravno. Nećete sigurno požaliti!
P.S
I ove godine kuham za svoje najmilije, sad je to već sa više iskustva.
Svu sreću u Novoj!
Vaš kolumnista,
Ognjen Krivošić
