Igor Jurić, otac ubijene Tijane Jurić, pristao je da ispriča za šta je proživjela njegova porodica dok je trajala potraga za Tijanom, ali i o tome kakav su odnos Jurići imali sa policijom i medijima.
“Policija je zaista loše odreagovala u prvim satima nestanka. Ono što se i kasnije ispostavilo kao problem je to da u manjim sredinama policija nije obučena kako odreagovati u kritičnim, specifičnim situacijama. Upravo zbog toga smo željeli izmijeniti zakon, a sada želimo uvesti nove mehanizme potrage za djecom (Amber Alert). Sa druge strane, u potrazi za Tijanom policija je pokazala i svoje bolje strane. Mi smo kao porodica upoznali izuzetno stručne ljude, profesionalce koji su na kraju i došli do samog ubice. Taj zadatak nije bio lak jer nije bilo motiva, kontakta između žrtve i ubice, ničega. I zbog toga sam tim ljudima izuzetno zahvalan“, rekao je Jurić za sajt nezavisnimediji.com.
On je naveo da se tokom drame s kojom se spoznao da je snaga medija ogromna.
“Da nije bilo medija, mislim da bi se ubica teško pronašao. Taj pritisak javnosti je izuzetno važan, mislim da to ne bi trebalo da je tako ali na žalost jeste… I mislim da je to obostrana korist. U tom momentu, meni kao roditelju koji tražim dijete i medijima koji traže teme interesantne javnosti. Međutim, tada dolazi do toga da je nekolicini medija potrebno još krvi, jedan čitalac više. I odgovorno vam tvrdim da u borbi za tog “jednog više” nema milosti. I ostali su ožiljci, zauvijek. U mom srcu, duši i pisani trag. I to su isti mediji koji i danas nanose zlo nekoj drugoj porodici, drugom djetetu. Ja sam svima oprostio ali nisam zaboravio. Jednom čovjeku nisam ni oprostio. I neću. To je urednik Informera. I nikad više neću dati izjavu za njihov list. Ako to i pročitate, znajte da je laž. Ali oni i dan danas pišu o tome kako je moje dijete mučki ubijeno, sve do detalja. Tri godine je prošlo od tada. I Tijana dan danas nema mira od njih i njima sličnim. I dok se neke stvari u društvu ne promjene, neće ni imati… Međutim, i među novinarima ima časnih, poštenih ljudi. Koji su odgovorni i prema društvu i profesiji. I vječno sam im zahvalan zbog toga“, reako jeotac Tijane Jurić.
Poredeći njegovu tragediju sa slučjem ubijene pjevačice Jelene Marjanović, Igor Jurić je ocijenio da je u našoj zemlji za gotovo svaku tragediju karakteristično da uvijek žrtva bude kriva za svoju smrt i problem u kom se nađe.
“I gotovo uvijek je isti proces, prva tri-četiri dana se na najgori mogući način linčuju ubice, kolju, vade im se zjenice, lome noge, sole rane… Sljedeće je baš kao u našem slučaju “A šta je radila na ulici u ponoć” , “kakvi su to roditelji”, “sama je kriva” itd… Ne razmišljaju ljudi o tome da li poznaju porodicu, da li znaju kakvu djevojčicu osuđuju i na kraju krajeva da je dijete bilo i u 04:00h na ulici ko sebi smije dati za pravo da ubije dijete a ne što je dijete odlikaš, što dijete nikad nije opsovalo i što je samo željelo da pogleda jedan ljetnji fudbalski turnir sa svojim drugarima i da se vrati u svoj dom. I onda zamislite kako se osjećaju otac i majka kada čitaju komentare i osude ljudi koji vas nikad u životu nisu vidjeli niti znaju za vas i vaš način života… Ali postoji i ona bolja, ljepša Srbija koja saosjećaj, podržava kada ti je najteže. Ja u tu porodicu duboko vjerujem i siguran sam da će upravo ona pobijediti. Nekad…“, naveo je Jurić.
On je okrio da je tokom potrage za Tijanom bio ucjenjivan i da za to ima dokaze.
“Kada se sve završilo neki urednici medija koji su to objavljivali su dolazili kući i izvinjavali, plakali pred mojom porodicom kako bi nas ubijedili kako je to greška, da nisu tako mislili i htjeli. I smirili su se tek kada sam im rekao da ih neću tužiti. Neposredno poslije sahrane, javili su mi se neki advokati i predstavnici nekih udruženja novinara sa molbom i željom da tužim te listove koji su me oklevetali. Moram da napomenem da su ti trenuci ubjedljivo najteži u mom životu jer kad je otac optužen za otmicu i smrt svog djeteta, djeteta za koje živi i spreman je da umre onda vjerujte mi ne postoji gora i bolnija stvar. Ljudi su mi govorili, “tuži ih, bar neka plate to što su pričali, pisali, bar im uzmi novac”. Kada izgubite dijete, onda ti sav novac ovog svijeta ne treba. Novac mi nikad ništa nije značio a poslije Tijanine smrti još manje. Mene je čekalo suđenje koje je meni bilo mnogo važnije, suđenje ubice mog djeteta i na to sam se želio fokusirati i skoncentrisati. A uzeti novac, od takvih ljudi, za mene bi bilo poniženje. Apsolutno ne osuđujem ljude koji urade suprotno i poštujem njihov stav ali ja razmišljam na ovaj način…“, rekao je otac TIjane Jurić.
On je dodao da neću dozvoliti da djeca koja nastradaju u našoj zemlji budu samo statistički podatak i brojke.
“Usvajanjem “Tijaninog zakona” i potvrde četiri porodice koje su potvrdile da su im djeca vraćena kući i početkom potrage u momentu prijave, opravdalo je postojanje istog. Mi ćemo promijeniti i krivični zakonik, siguran sam u to, danas djeca pjevaju naše tradicionalne pjesme u Bajmoku u kom se do juče ništa nije dešavalo a danas to mjesto obilaze Matija Bećković, Branislav Lečić, Nataša Ninković, umjetnici poput Jelene Tomašević, Danice Krstić, Dejana Petrovića i pjevaju najtalentovanija djeca naše zemlje naše tradicionalne pesme… Sve je to Tijanina pobjeda. Ona će zauvijek živjeti. A ja sam zbog svega apsolutno spreman da joj se pridružim kad za to dođe vrijieme“, rekao je Jurić.
Kad je riječ o ubici njegove kćerke Draganu Đuriću, Igor Jurić je naveo da ga on ne zanima.
“Ne razmišljam o njemu. U sudnici sam gledajući ga shvatio da je on jedna bezvrijedna ličnost, osoba koja nije vrijedna pomena a kamoli nešto drugo. Ono što mi ne da da zauvijek završim sa njim je to što on redovno piše molbe za neko novo suđenje, ima želju da izađe na slobodu., što je znak da se on apsolutno ne kaje… Drugo, svaki mjesec kada pravimo obračun za plate firme u kojoj radim, shvatim da upravo ja plaćam troškove života ubice mog djeteta. On u zatvoru ne radi ništa. To je stvar koja me boli. Neka živi kao svaki pošten građanin ove zemlje, ako privrijedi i zaradi imaće i da jede. Ukoliko je suprotno, neka mu bude kao i svim građanima Srbije. Porodice Dragana Đurića mi se nikada nije javila i nije izjavila saučešće. Neka tako i ostane“, rekao je Đurić.
(Kurir.rs/ nezavisnimediji.com)
