SESTRE TAMARA (9) I TIJANA (7) OSTALE SIROČIĆI: Roditelji nam nedostaju kada legnemo da spavamo, nemamo sa kim da pričamo!

193

ZUBIN POTOK – Tamara (9) i njena mlađa sestra Tijana (7) Lazović ostale su bez oba roditelja prije nepune dvije godine. O ovim djevojčicama, koje žive u selu Banje u opštini Zubin Potok na sjeveru Kosova, brinu staratelji odnosno njihove tetke. Djevojčice žive u nedovršenoj kući koju su im sagradili pokojni roditelji. Otac im je preminuo 2013. godine od karcinoma pluća, a bez majke su ostale prije nepune dvije godine nakon što je i ona izgubila bitku sa ovom opakom bolešću.

Tamara će ove godine u treći, a Tijana u prvi razred. Četvorogodišnju osnovnu školu u ovom selu pohađa još samo jedna učenica. Mlađa Tijana kaže da joj najviše nedostaju mama i tata, ali i stariji brat po majci koji je nedavno otišao u Suboticu. Starija Tamara se nadovezuje i ističe da joj roditelji najviše nedostaju uveče, kada legne da spava.

“I sinoć kada sam legla sjetila sam se majke i Bojana (polubrat). A tatu svakog dana osjetim da mi nedostaje,”- kaže Tamara.

Jedna od tetki koja brine o ovim djevojčicama, Nada Lazović, kaže da su to samo djeca i da im tetke poklone i srce i dušu, roditelje ne mogu da im zamijene.

“Ja njima jednako govorim i o majci i o ocu, svako veče i pred spavanje ali djeca su djeca. Prođu druga djeca sa majkama i očevima a one dvije kažu: “I mi bi tako da su nam roditelji živi””- kaže Nada.

Dobrica Sovrlić, koja brine o Tamari i Tijani, kaže da je teško, jer roditelje ovim djevojčicama i pored svog truda koji ulažu ne može niko da zamijeni.

“Ostale su sa mnom i sa starijom sestrom, to nam je ostalo od brata. Morali smo da prihvatimo da budemo uz njih dokle možemo da izdržimo. Ja živim u Gazivode, imam dva sina i muža, evo već dvije godine kako je snaha preminula, ovde sam sa djecom. Siđem dole na dan – dva i dođem ovdje, da se nešto radi, da se ovoj djeci pomogne”, kaže Dobrica.

Ona ističe da kada vidi Tamaru i Tijanu kroz njih vidi i brata i snahu i majku i oca.

Nakon što Tamara završi četvrti razred u selu Banje školovanje će morati da nastavi ili u Zubinom Potoku ili u Brnjaku koji su na dvadesetak kilometara od rodnog sela i što je objektivno veliki problem i za nju, ali i staratelje.

“Rješenje za ovu djecu je da ih spustim dole u Gazivode ili Zubin Potok, bliže meni, bliže školi, bliže ambulanti. Tražila sam pomoć od opštine Zubin Potok, nije mi se izašlo u susret. Od početka sam tražila da se djeca presele bliže meni jer neću moći ni fizički ni psihički da izdržim, međutim opština nije izašla u susret”, kaže tetka Dobrica.

Ona navodi da bi djevojčice rado preselila kod nje, ali da ona sa suprugom i dva sina živi u baraci u 38m2 u Gazivodama.

Jedan od onih koji je prvi pritekao u pomoć ovim djevojčicama je vlasnik hotela u Kosovskoj Mitrovici, Saša Dedović, koji se nada da će uz pomoć humanih ljudi Tamara i Tijana živjeti kao i sva ostala djeca.

Dedović naglašava da ovim djevojčicama treba obezbijediti solidan smeštaj, odnosno stan u Zubinom Potoku kako bi mogle uredno da pohađaju nastavu.

“Ovdje kada padne snijeg, one neće moći da odu do Brnjaka. Mi smo im pomogli koliko smo mogli da se tu napravi kačak da imaju uslove da drže nešto od stoke i živine, pomogli smo im da se ta živina prehrani. Garderoba i te sitnice to im ne nedostaje, to možemo da im priuštimo, da im pomognemo. Ono što je njihova želja i što mi moramo da uradimo jeste stan u Zubinom Potoku”, naglašava Dedović.

Tamarin i Tijanin otac je, kako kažu u porodici Lazović, preminuo od posljedica bombardovanja osiromašenim uranijumom, jer je jedno vrijeme proveo na ratištu u Juniku.

Njihova majka je preminula od kancera kože.

Seosko groblje, na kojem su sahranjeni roditelji ove dvije djevojčice, nalazi se u neposrednoj blizini kuće u kojoj Tamara i Tijana žive sa tetkama. Skoro da ne prođe dan, a da ne posjete vječnu kuću svojih roditelja.

Tamara otkriva da joj u selu Banje lijepo, ali da joj, pored roditelja, nedostaju i vršnjaci.

“Nedostaje nam to što nemamo sa kim da se družimo, nemamo sa kim da pričamo, da se igramo žmurke. Ja i ona se same igramo žmurke, samo nas dvije same“, kaže Tamara.

I Tamara i Tijana kažu da bi voljele da postanu džokeji jednoga dana, želja im je i da posjete Beograd i vide životinje koje žive u tamošnjem zoološkom vrtu.

(Izvor/Foto: Radio Kontakt)