Prošlo je 17 godina od smrti mog sina! U početku je vrijeme tako sporo prolazilo, a bol pritiskao! Teško mi je i danas da se prisjetim toga – započinje za Kurir svoju ispovijest Milunka Tašić, majka glumca Dušana Pekića Pinkija, koji je preminuo u 19. godini, na služenju vojnog roka u Kraljevu.
– Radim u školi s djecom s potrebnim potrebama kao defektolog, pa su mi posvećenost i druženje s njima pružali ljubav i davali smisao daljem životu! Trudila sam se da svu djecu prihvatim kao svoju i da im pružim brigu i pažnju.
Milunka je tek prije nekoliko godina otkrila da postoje Pinkijeve fan stranice, i zahvalna je na tome što njen sin i dalje živi u sjećanju ljudi.
– Dušan je bio omiljen u društvu, a i među ženskim svijetom! Imao je dosta simpatija i nekoliko djevojaka! Sa Anom je odrastao i davala mu je snagu. Njegova djevojka Jelena Janković bila je puna života, kao i on. Žao mi je što odavno nemam nikakav kontakt s njom, voljela bih da se čujemo – kaže Milunka.
Posljednji susret
Ona se prisjetila i tog kobnog 26. marta 2000, kad su joj javili da je izgubila sina.
– Dobio je novu ulogu, ali smrt je bila brža. Bio je u Kraljevu u vojsci. Prethodnog dana bila je zakletva. Pretjerao je s pićem! Kad smo se rastali, otišao je sa drugom do susjednog grada i nastavio da pije. Vratili su se oko ponoći u kasarnu. Kad je ujutru oficir budio vojnike iz njegove sobe, svi su morali da ustanu. Njega je ostavio da spava jer mu je bio miljenik, a i inače se teško budio – kaže Milunka i dodaje:
Ne traži krivca
– Da ga je oficir probudio kad i ostale vojnike, i sad bi bio živ, ali nije! Kasnije, oko osam sati, neko je ušao da nešto uzme i čuo da krklja! Tad su svi pojurili da ga spasu, ali bilo je kasno! U obdukcionom zapisniku piše da je smrt nastupila usljed gušenja, zbog udisanja želudačnog sadržaja! „U grlu, dušniku i glavnim dušnicama nalazi se obilna količina želudačnog sadržaja, koja skoro u potpunosti ispunjava njihov lumen i u kome su prepoznatljivi djelići polusvarene hrane.“ Nakon 17 godina sam se usudila da pročitam taj nalaz.
Nesrećna majka nikoga ne krivi za njegovu smrt.
– Nesrećan splet okolnosti. Živio je brzo i kratko, ali ispunjeno. Želio je da upiše glumu i bio je počeo da se priprema. Dušan je bio veličina jer je volio ljude! Bio je spreman da sve podijeli s drugima – odjeću, hranu, a kad nisu imali gdje, dovodio ih da prespavaju. Nekad sam se zbog toga ljutila! On je bio milostiviji, zato valjda još opstaje u srcima mnogih, a to je korak do vječnosti – zaključuje Milunka.
(Kurir)
