Vijest o smrti 14-godišnje djevojčice Emine Šekić iz Bužima, šokirala je javnost te izazvala veliku bol i tugu ljudi koji su je poznavali. Čak i oni koji nisu, osjećali su žalost zbog djeteta čiji je život prekinut naglo i najljepšim godina,a prekrasno dijete iz bužimskog naselja Mrazovac krenulo je u školu i palo. Djevojčica je iznenada preminula od srčanog udara.
Dženazi, koja je obavljena u subotu, prisustvovalo je više od tri hiljade ljudi koji su na ovaj način odlučili odati počast umrloj djevojčici.
– Danas sam prisustvovao džennazi namaz djevojčici Emini Šekić u mjestu Mrazovac viteškog grada Bužima.
Posljednji ispraćaj ispred porodične kuće rahmetli Emine protekao je dostojanstveno, baš onako kako nam naša vjera nalaže.
Njeno dvorište ovodunjalučke kuće, kao i cijelo mjesto bilo je prepuno ljudi koji su stajali ne govoreći ništa, zurili su u njen tabut.
Posmatrao sam kao i svi prisutni taj prostor ispunjen bolom i obavijen tugom svih nas, a posebno njenih roditelja, njenog brata, prijatelja i njenih bližih i daljih rođaka. Vladala je mukla tišina u kojoj se vidjela njena majka kako milujući uzglavlje tabuta svoga djeteta ljubi ga i nijemo ga posmatra. Svi smo plačući posmatrali taj prizor postavljajući sebi mnoga pitanja uz dovu, sačuvaj nas Gospodaru ovog iskušenja a njima podari snagu i strpljenje.
Husein efendija se obratio, te nas još jednom podsjetio na stub naše vjere, da sve što se događa, događa se Božijom voljom i Božijim određenjem te na njenu porodicu koja živi voleći Allaha svoga Gospodara. Na kraju je tradicionalno upitao da joj halalimo, ako uopće imamo šta halaliti tom mirisnom džennetskom cvijetu? Halalili smo joj.
Tabut s njenim tijelom kojeg je ogasulila njena majka ponijeli su otac i brat i u tom momentu se čuo samo jedan poluglasan duboki uzdah njenog ovodunjalučkog dženneta, njene majke. Tabut smo svi rukama doticali noseći ga na mjesto klanjanja džennaze, a odatle do njene džennetske sobice. Život je uistinu nepredvidiv. Njegova staza ispunjena je malim i velikim iskušenjima.
Iskušenja su milost, a ne kazna. Imali su ih i Božiji poslanici. Potpuno je nevažno ono čime se na dunjaluku zaokupljamo. Potpuno je nevažno. Svi smo tu na ispitu i od iskušenja nismo oslobođeni. Svi možemo biti iskušani.
S vjerom u Boga, iskušenja možemo snažnije podnositi kao što ga nose roditelji ove umrle djevojčice. Mjesto našeg sastanka je poznato. To je Havd, vrelo poslanikovo, sa kojeg ćemo opet skupa radujući se vodu piti, poslije koje više nikada nećemo žedni biti.
Vjerujući u ponovni susret za taj dan pripremajmo se, jer je jako blizu. Molim dragog Allaha da podari sabur porodici rahmetli djevojčice Emine. Uvede je džennetske bašče i nastani je u vrtovima Edenskim dok ih Allah ponovo skupa ne sastavi.
Amin!
(Novihorizonti.ba)
