Marko Bošnjak, talentirani dječak iz Prozora i pobjednik “Pinkovih zvjezdica”, nedavno je boravio u Sarajevu, gdje je nastupio i na Napretkovom svečanom božićnom koncertu u sarajevskom Narodnom pozorištu. U razgovoru za Faktor govorio je o ovom nastupu, muzici i karijeri koju polako gradi, školi i planovima za budućnost.
– Posljednji put u Sarajevu sam nastupio i sa velikim muzičkim imenima u Zetri, a ovaj put na božićnom koncertu sam pjevao uz Sarajevsku filharmoniju, Zbor Katoličkog školskog centra “Sv. Josip”, Vedranu Šimić, koja se pobrinula da ja dođem. Upoznao sam i umjetnika Domagoja Dorotića iz Osijeka. Ja sam pjevao pjesme „Radujte se narodi“ i “Milost”, a na kraju smo svi zajedno izveli još jednu pjesmu. Bilo je malo pozitivne treme, jer je ovo bila velika stvar za mene, pjevati uz Sarajevsku filharmoniju. Brinuo sam se kako će sve ispasti – kaže Marko na početku razgovora za Faktor.
Muzika i karijera od njega zahtjevaju puno, ali ipak uspije uskladiti sve obaveze koje ima i u školi.
– Zbog obaveza oko muzike često izostajem iz škole, ali moji nastavnici imaju razumijevanja. Stignem se nekako spremiti i za školu, a nedavno sam upisao i muzičku školu u Mostaru, tako da me moj tata dva puta sedmično iz Prozora vozi u školu u Mostar. Kada završim u Prozoru negdje oko jedan popodne, onda samo promijenim torbu i idem u Mostar gdje budem u školi do osam sati. Ja volim pjevanje i sve obaveze koje idu uz to, pa tako i stignem obaviti puno toga – ističe Bošnjak.
Marko pohađa osmi razred osnovne škole, a već sada u razgovoru sa roditeljima razmatra gdje i kako će nastaviti školovanje. Smatra da uz muziku mora imati i još neko zanimanje, a privlači ga medicina.
– Moji mama, tata i ujak Ćiro mi uporno govore da škola mora biti na prvom mjestu. Ja se sada ponašam onako kako oni misle da treba, a ostalo kako će se događati, ne znam i vidjećemo. Osmi sam razred i imam još jednu godinu do male mature. Ne razmišljam previše šta će biti poslije. Razgovaram sa roditeljima gdje ću ići u srednju školu i moja želja je u Sarajevu, koji mi je jako drag grad. Možda ipak bude Mostar, ali ću odluku donijeti u dogovoru sa roditeljima. Volim jezike, govorim engleski, a učim njemački i italijanski, pa mi kažu da upišem gimnaziju, ali je ja previše ne volim. Više bih volio Medicinsku školu u Sarajevu, ali je prerano o tome odlučivati. Nešto od to dvoje će biti sigurno. Sada sam fokusiran na i pripremam se za kraj polugodišta, a zadovoljan sam uspjehom u školi – govori Marko.
Kako kaže, već sada ima puno ponuda za snimanja, saradnju sa tekstopiscima i menadžerima, ali on brigu o tome prepušta roditeljima.
– Svi zovu mamu, tatu ili ujaka, a ja se time ne opterećujem. Oni me pitaju da li želim negdje pjevati, ako želim tu i odem, a ako ne, niko me ne tjera. Nisam još nigdje nastupao ne zato što su mi oni tako rekli, nego zato što sam ja tako želio. Išao sam sa ujakom, koji se sada najviše brine oko moje karijere, na nekoliko razgovora sa nekim ljudima. Kada oni razgovaraju o temama koje nisu za mene, ja se radije igram, surfam internetom ili idem u šoping. Ako nešto bude od toga ujko i roditelji će mi reći, pa ću vidjeti šta će biti od toga – kaže mladi pjevač.
Ima nekoliko uzora u muzici, ali ipak želi izgraditi vlastiti put u ovom poslu.
– Kakav je to put, još uvijek ne znam. Poštujem velike karijere koje su napravili Zdravko Čolić i drugi pjevači u BiH, Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji. U svima njima vidim ljude od kojih mogu puno naučiti i vidjeti dobrog, a ne bih mogao izdvojiti jednog da kažem da bih želio biti kao on. Sve njih jako poštujem, kao i njihov uspjeh i ne razmišljam da mogu dosegnuti ono što su oni uspjeli, iskren je Bošnjak.
Ne smatra sebe popularnim, kako ga neki nazivaju. Kaže, stvar je u tome da ga sada mnogo više ljudi poznaje nego prije.
– Djevojčice su također moji fanovi, mada mi je glupo nazivati ih fanovima, jer to su moji prijatelji i pratitelji. Slatko mi je kada žele da se slikamo zajedno ili traže autogram, to mi ne smeta – s osmijehom govori Marko.
Tokom boravka u Sarajevu nakon dužeg vremena sreo je i svog drugara Irnesa, što mu je bilo posebno drago.
– Na takmičenju za “Pinkove zvjezdice” smo imali puno prijatelja iz Makedonije, Crne Gore, Srbije. Iz BiH smo bili ja, Irnes i Amna iz Bijeljine. Sretan sam što sam vidio i sreo Irnesa nakon pet mjeseci. Proveli smo prekrasno vrijeme u Sarajevu i družili smo se – kaže na kraju Bošnjak.
Faktor
