Turskog glumca Özcana Deniza gledaoci u BiH imaju prilike gledati u seriji Junska noć koja se u programu OBN TV emituje od ponedjeljka do četvrtka u 20:50. Otkad se pojavio na javnoj sceni, 44-godišnji Turčin slovi za jednoga od najzgodnijih glumaca u svojoj zemlji, a s obzirom na njegovu svestranost, ovoga glumca, glazbenika, scenarista i redatelja smatraju i najplaćenijom zvijezdom u Turskoj. Iako se u razgovoru doima kao izravna i vrlo britka osoba, glumac koji iza sebe ima devetogodišnji brak s kolegicom Handan Deniz, zapravo je iskrena i draga osoba, puna samopouzdanja, koja itekako poznaje disciplinu, obožava učenje i rad na sebi kao umjetniku.
Omiljeni ste kod žena. Koji su razlozi za to?
Možda sam tip koji im nije stran. Mogu me poistovjetiti sa svojim bratom, ocem ili ujakom. Uklapam se u te muške uloge.
Jesu li žene vaše zaštitnice?
Da, žene i djeca. Uostalom, žene i djeca najveći su potrošači na svijetu. Muškarci ih samo prate i rade ono što im se kaže. Mene vole jer sam im drag i simpatičan. Ne lažem im. Ja samo uočavam kada stvari krenu po zlu.
Zašto? Da vidite gdje griješe?
Upravo tako! Kada gledam taj film, primjećujem da jako zavaravaju ljude. To čak nije ni film. Odvlače ljude u kino isječcima, promocijama, plakatima i bez ikakva obećanja prave filmove koji te natjeraju da se pitaš jesi li zato došao. A onda potroše novac i sjede. Sigurno katkada i ja griješim. Ali ne zavaravam ih.
Što vas najviše plaši u životu?
Zastoj. Nemogućnost da nastavim misliti, raditi i živjeti. Ostati zaglavljen.
Koliko ste godina u ovom poslu?
Počeo sam zarađivati s devet godina. Otad sam u ovom poslu.
Živite li sami?
Ne, živim sa starijim bratom. Ostali dolaze i odlaze. Nas dvojica i moja šogorica timski smo igrači.
“Ya Sonra”, “Evim Sensin”, “Su ve Ateş” vaši su vrlo uspješni i unosni filmovi. Posljednji film “Sevimli Tehlikeli” očekuje se u veljači.
Što je potrebno za takav uspjeh?
-U ovom je poslu četrdeset posto računica, a šezdeset posto emocije. Naravno da završnica mora biti uspješna. Na početku filma gledatelju bi se trebala dati jasna informacija o čemu je u filmu riječ. Gledatelj radnju filma treba shvatiti ne u četrdeset minuta, nego u tri minute zato što je po prirodi nestrpljiv. Osim toga, u Turskoj sve vrijedi dvije godine. Znači, povratak trebaš planirati u najviše dvije godine. To je dinamična zemlja koja se stalno mijenja. Sve se odvija jako brzo. Zbog toga možeš pogriješiti u računici, što gledatelj priželjkuje i možeš promašiti metu.
Vi ste do sada uvijek uspijevali…
Možda je to intuicija koju imam od glazbe. Ne postoji mjesto u Turskoj u kojem nisam imao koncert. Uspio sam sa svima ostvariti kontakt. Poznajem svaki kutak Turske. Blizak sam s ljudima.
Koji su vas filmovi očarali?
Nažalost, takvih u turskoj kinematografiji nema previše. Da bi turski filmovi dosegnuli vrhunac o kojem govoriš, trebaju prevaliti velik put. Biti očaran prilično je velika riječ. Ali ni holivudski filmovi nisu trenutačno očaravajući. Takvi filmovi, ako se i pojave, dolaze iz nezavisne produkcije.
Je li vam žao što niste studirali smjer filma?
Ne, mislim da to uopće ne bi bilo dobro za mene. Meni su potrebni osjećaj, žar i iskustvo.
Što možemo očekivati u vašem novom filmu?
Iskušao sam nešto novo. Vidjet ćete više moju redateljsku stranu. Ovaj sam film snimio s neiskusnim glumcima. Ciljana mi je publika ona između trinaest i četrdeset godina…
Je li riječ o filmu za mlade?
Pomalo da. U glavnim su ulogama Şükrü Özyıldız i Ayça Ayşin Turan. Zaljubit ćete se! Dugo nisam vidio glumački par koji se tako dobro slaže na velikom platnu. Şükrü Özyıldız glumačka je zvijezda 2015. godine. On utjelovljuje lopova koji živi u Istanbulu. U mladosti je oteo jednu djevojčicu. Zatim je prošlo puno vremena nakon što se pokajao. Avantura počinje kada krene u potragu za pravom obitelji te djevojke. Na tom se putu zaljubljuju jedno u drugo.
Odakle inspiracija za taj scenarij?
Iz priča. U tom filmu postoje četiri glavne teme: Zlatokosa, Pepeljuga, princ na bijelom konju i Robin Hood.
Kakav je vaš ljubavni status?
U tome nisam pretjerano sretan. Nikako da me zahvati taj žar. Mogu samo reći ovo: više ne želim biti u vezi za koju ne vjerujem da će potrajati.
Biste li željeli imati djecu?
Naravno da želim, ali želim naći nekoga tko mi odgovara, da to bude netko tko ima vjeru. Ne govorim samo u smislu religioznosti, nego mislim na vjeru u obitelj, posao, ljubav i budućnost. Postoje ljudi bez vjere, oni koji žive u osjećaju ništavila. Očito ne mogu s takvima zasnovati obitelj. Snimi film, napravi seriju, napravi album, održi koncert. Sve sam odrađivao s vrhunskim užitkom. Sada se samo ponavljam. Želim naći nešto novo. U potrazi sam za novim uzbuđenjima i užicima. Možda zbog toga želim imati obitelj. Ne znam kako je to. Ne znam je li dobro, loše, problematično ili sjajno… Ali znam da želim pokušati.
