Nekadašnji menadžer i veliki prijatelj rahmetli Nine Rešića , Nermin Ademović, jedan je od rijetkih koji je do zadnjeg dana života bio uz ovog popularnog pjevača. Baš zato ima i prvo da iznese svoje mišljenje o onim ljudima koji se danas, skoro deset godina od pjevačeve smrti , “kače” na njegovo ime želeći sebi dati na značaju.
Posebno se to, kaže nam on, odnosi na kćerku Sandru koja se takmiči u Zvezdama Granda.
– Više nisam mogao slušati laži koje iznosi Sandra Rešić. Ona kupi poene hvaleći se kakoje bila do zadnjeg trenutka sa Ninom u Bijeljini, što je čista laž. Ona tvrdi kako zna u kakvim je mukama umro njen otac, ne znam na osnovu čega to tvrdi kada nije ni bila sa njim kada je umro. Cijela ta nesretna situacija se odigrala u par dana i niko nije slutio da će se ono najgore dogoditi Nini – priča nekadašnji menadžer popularnog pjevača.
Nino je iza sebe ostavio tri kćerke iz tri braka, među kojima je i Sandra. Iako ona danas s ponosom govori kako je njegova kćerka , priča se da Nino nije njen biološki otac. Naime, velika se frka digla oko dnevnika koji je Nino vodio sve do svoje smrti i koji sadrže sve detalje njegovog života , no šuška se da ti dnevnici kriju velike tajne koje danas niko ne zna.
– Bila je 2007. godina, Nino je većinu vremena provodio u Bijeljini gdje smo radili na njegovom novom albumu. Ja i osoba po imenu Nebojša smo bili jako bliski Niniu i pomogali mi oko karijere, ja sam uglavnom vodio menadžerske poslove a Nebojša ga je vozao po nastupima i gdje već treba. Sjećam se kao sad , 18. oktobra primam sms poruku sa sadržajem “Brate, Nino je danas loše, išli smo doktoru i on je preporučio da ostane u bolnici ali Nino nije htio, molim te dođi večeras da budeš s njim jer ja imam poslovnih obaveza”. Negdje predveče sam sa prijateljem Vedadom krenuo za Bijeljinu misleći da Nino ima slabiju prehladu i da nije ništa ozbiljno. Kada smo tamo stigli Nebojša je žurio na posao a Nino je spavao u svojoj sobi, tada nam je Nebojša rekao da mu otvaramo prozor jer svakih pola sata dobija strašne napade pa da ima svježeg zraka – priča Ademović i nastavlja:
– Nino nije htio da ide doktoru iako je imao jake bolove i česte napade. Oko 22h mu je već bilo jako loše i ja sam rekao Nino idemo doktoru i neću više da te slušam, ovog momenta ideš s nama da te pregledaju. Nino je jedva hodao , uz našu pomoć je došao do auta i tada smo ga odvezli u bolnicu u Bijeljini, tamo su nam rekli da ga odmah odvezemo do hirurgije. On više nije mogao da hoda te smo stavili u invalidska kolica i brzo odvezli na odjeljenje. Tamo nas je sačekao doktor i pitao da li je pacijent alkoholičar. Nisam znao šta da mu odgovorim osim da nije pio zadnjih sedam dana ništa. Odvezli su ga u salu a mi smo ostali da čekamo, prošlo je i ponoć ali mi nismo imali nikakvih vijesti, nismo ni slutili da će se desiti ono najgore. U tom trenutku se pojavio doktor i rekao nam ono što nismo htjeli da čujemo “Izgubili smo ga, pokušali smo reanimaciju ali nije reagovao” , i dalje je bila tišina, mja nisam mogao da vjerujem da čujem tako nešto.
Oko 2-3h iza ponoći bili smo u njegovom stanu, svi smo ćutali , nismo znali šta da kažemo jer ovakav ishod niko nije očekivao. Dogovorili smo se da sahrana bude u subotu u njegovoj rodnoj Bosanskoj Dubici, nešto para što je bilo uzeo je Nebojša i rekao da će kupiti vijenac i te ostale stvari jer Nino inače nije držao kod sebe puno novca. Ujutro nas je zvala Dragana Mirković i rekla da će i ona kupiti jedan vijenac, mnogo nas je ljudi zvalo da pita da li je to istina. Znam da je taj dan u Bijeljinu došao i njegov brat Dejan kao i Sandra. U subotu rano ujutro smo Ninu povezli prema Bosanskoj Dubici gdje će biti sahrana, iz Zagreba je stigao i njegov dajdža i rekao da će se sahrana obaviti po islamskim običajima. Sjećam se da su na sahrani bili njegov kum , rođak Samir, Jasna K, Halid Muslimović, Farizada Čamdžić i njegove dajdže i ostala uža rodbina, bila je jako dosta naroda tačan broj ne bih znao reći ali među njima nije bilo njegovo brata Dejana i Sandre koji su prethodno bili došli u Bijeljinu.
Veliku ulogu u svemu ovome igra i njegov dnevnik u kojeg je bilježio sve o svom životu i taj dnevnik krije velike tajne, znam da sam ga ja bio uzeo i htio dati njegovoj kćerci Ameli koja je živjela u Americi ali kako ona nije htjela doći po njega ja sam ga vratio Nebojši i ne znam šta se kasnije desilo sa njim. Poslije sam htio da objavim cd sa njegovim pjesmama koje je namjeravao da izda ali sam odustao od toga jer bi krenule priče da hoću da zaradim na njegovo ime. Postoje neke stvari iz Ninovog života koje znam i koje nikada neću objaviti, postoje i neki ljudi, koji su danas poznati a o kojima mi je Nino pričao neke čudne stvari – završava Ademović.
Nino Rešić je rođen 22.janaura 1964. godine u Bosanskoj Dubici, snimio je 15 albuma. Nino sa nama nije od 18/19. oktobra 2007. godine kada je iznenada preselio na ahiret u bolnici u Bijeljini. Nino je bio čovjek koji je palio i žario folk estradom devedesetih godina, ono što je Čola bio u pop muzici to je Nino bio u folku.
