Fahreta Živojinović, poznatija kao Lepa Brena, slovi za najveću profesionalku među pjevačicama bivše Jugoslavije. Oni koji je dobro poznaju, reći će da je široka bosanska duša. Odrastanje u Brčkom pamti po bezbrižnosti. Bila je, govori, zaštićeno, voljeno, maženo i paženo dijete, koje je vrlo rijetko plakalo.
Njen rahmetli otac želio je da bude liječnica. Htio je da mu kćerka u bijelom mantilu liječi ljude. Nikada nije požalila što nije upisala medicinu. Željela je zbog njega, ali je, onda, shvatila da i pjesmom može liječiti ljude. Svoje snove je, kaže, ostvarila, ali ipak još ne prestaje sanjati.
Njen dolazak na zabavu u povodu proslave 1000. broja magazina “Azra” u sklopu obilježavanja 25 godina Grupacije “Avaz” izazvao je veliku pažnju medija iz regiona. Osvrćući se na printano novinarstvo, istaknula je kako je danas vrijeme teško, ali da je “Avaz” pokazao da može opstati i trajati.
“Zašto bih se sramila? Ja sam ponosna na svoje roditelje, korijene”… izjavili ste prije nekoliko godina u jednoj TV emisiji. Uvijek traže da se pravdate, da objašnjavate stidite li se svog muslimanskog porijekla?
– Ljudi na ovim prostorima skloni su tome da stalno nekome nešto dokazuju. I da se bave formom, a ne suštinom. Ne vidim zašto bih se ikome pravdala za stvari koje su jasne kao dan. Rođena sam u Bosni i to je jedna bitna tačka moje biografije. Zovem se Fahreta i imam predivno ime. Ali me svi, isto tako, znaju kao Brenu. A najbitnije od svega je što me svi znaju kao umjetnika, koji je u čitavom regionu postavio standarde kada pričamo o šou biznisu.
Ali, često Vam spočitavaju što nikada ne spominjete svoje pravo ime Fahreta?
– Mene čitavog života znaju kao Brenu, poslije je došao prefiks Lepa. Potpisujem se, naravno, kao Fahreta, jer u pasošu stoji moje pravo ime. Brena je moj brend, čak me i muž zove Brena, prijatelji također. Jedino su me pokojni otac i majka zvali Fahreta, Fahretica. Moje pravo ime je ostalo još samo u službenim dokumentima. Sve ostalo je preuzela Lepa Brena.
avaz.ba
