Sjećam je se sa očima punih suza kao vjetar u moje srce je ušla i tamo sam je i zadržao. Osvanula je nedjelja,dan koji ću da pamtim dok me pamćenje ne izda,dogovoreni sastanak sa njom sam čekao ne baš strpljivo.
I onda se pojavila ona i probudila u meni još veću napetost.Bila je u bijelim pantalonama,gornji dio je prekrila sa bijelom košuljom koja je se viorila na blagom povjetarcu,njena kosa raspletena prekrivala je njena ramena,lice poput uspavanog anđela,ali njene oči ! Bile su preplavljene suzama kao rosa koja se budi u rane sate,prilazeći pade mi u zagrljaj iz kojeg nije imala namjeru da izađe,znao sam da nešto nije uredu,jecaj u njenom glasu i suza koja klizi niz njeno lice još više budi nemira u meni,kroz jecaj mi uspijeva samo reći da mora da ide na put bez povratka,obašnjenje mi nije uspjela dati ,gušeći se suzama odlazi od mene.U tom trenutku nisam znao šta se upravo desilo samo sam stajao i posmatrao.Zbunjeno sam napustio mjesto našeg sastanka i otišao kući.Zaključan u sobi među 4 zida pokušao sam da uspostavim poziv sa njom ali nije išlo,na red dolazi i duga noć a za njom i pusto jutro, a ja kao potonula lađa sjedim i vraćam film u nazad kako bi mi bar nešto bilo jasno.O njoj više ni traga ni glasa,ljutnja je se budila u meni jer nisam mogao da zamislim da bi mogla ovako samo da me napusti bez i jedne prave riječi,dan za danom su prolazili sve teže i teže,ali kako znamo sve je u životu prolazno pa sam se tako tješio da ce i ova čežnja za njom da prođe.Mjeseci su prolazili a za njima i godine nanizale se vec 3 izblijedjela sjećanja o njoj lagano nestaju.Upoznavanje nove osobe je bila za mene nova prepreka,plašio sam se da se ne desi ista situacija ali na srecu i nije, upoznao sam jedno fino i prelijepo biće koje je sad druga polovina meneLjeto u mom kraju se ponovo budi i sve je kao san,krenuo sam u obljižnju šetnju sa voljenom osobom ,i tako dok smo lagano se šetkali ugledo sam u ćošku na klupi ispod mirisne i razgranate lipe jedan par,njih dvoje tako slatko zagrljeni i sjećanje o njoj mi se vratilo,kroz blagi osmijeh na mom licu dosjećao sam se naše klupe i našeg zagrljaja koji je trajao jako dugo,ali druga strana mene mi više nije dala da vraćam film u nazad i da se prisjećam nečeg što je prošlost u mom životu,prebacio sam pogled na drugu stranu ugledavši svoju voljenu koja me pomalo začuđeno gleda i upita dali je sve uredu,rekao sam da jeste čvrsto je zagrlio i krenuo dalje u život sa njom.
