Zovem se Kenan Rašinlić, po zanimanju sam profesionalni fotograf. Završio sam Srednju tehničku školu grafičkih tehnologija dizajna i multimedije na Ilidži. Upisao Ekonomski fakultet u Sarajevu. Svojim poslom bavim se već 4 godine, radio sam za najčitaniji show bizz portal dvije godine. Već dvije godine radim samostalno, što bi rekli sam za sebe, takođe menadžer sam „Caffe Ba Ba Luu“-a.
Kako sam počeo ?
Mnogi su me to pitali tako da po prvi put javno pričam o tome. I ako sam bio u situaciji da ne moram da radim, da se samo školujem, nisam htio. Hvala Bogu oba roditelja su zaposlena i mogli su fino da me izdržavaju. Ali…?
To nikad nisam htio. Maštao sam od malih nogu da budem samostalan čovjek, da gradim sebe kao ličnost, nekoga koga će ljudi da cijene. Tako je i krenulo, sa 16 godina sam dobio svoj prvi posao na najčitanijem portalu u Bosni i Hercegovini, borio sam se, lavovski što bi se reklo. Velika je konkurencija. Nikad nisam htio ni da pomislim da odustanem, iako sam sa 16 godina radio do ranih jutarnji sati, dolazio bih kući nekad oko 06:00 ujutro, poslao fotografije portalu, istuširao se, evenutalno nešto pojeo i otišao u skolu.
Bio sam predsjednik svog razreda, gledao sam i trudio se da se svi držimo zajedno, da budemo jedna zajednica. Kada bi završio sa školom, išao sam da obavljam sljedeći zadatak koji sam imao, vremena za učenje imao sam rijetko, ali nikad nisam tražio izgovor. Bio sam odličan učenik. Nakon dvije godine rada na portalu, odlučio sam da sam krenem dalje.
Kupio bolju opremu, i što bi se reklo krenuo od nule ponovo. Bilo je teško, ostaviti siguran posao, ali kako rekoh nikad se nisam predavao imao sam želju da nešto napravim. Polahko sam svojim radom i trudom, kupovao „publiku“. Divili su se nekim mojim neobičnim i kako oni kažu prelijepim radovima. Pored toga, bio sam prisutan na preko 80 vjenčanja, gdje su mladenci rekli svoje „DA“. Zahvalili bi mi se na kraju što sam bio dio njihovog dana, i što sam svojim idejama uljepšao sve to.
Nikad nisam htio da stanem, pa tako ni tada, napravio sam dogovor s mojim prijateljima koji su vlasnici „Caffe Ba Ba Luu“-a, imali su želju da ja budem dio njihovog tima, da vodim računa o nekim stvarima. Pristao sam naravno i od tog dana, pa sve do danas, menadžer sam kafića. Često se sjetim situacije prije par godina i sada, sve je drugačije, dakle trud se isplati.
Sjecam se 2012-te godine. Zima, nigdje nikog na cestama, ja i par osoba u tramvaju. Svi moji prijatelji idu na proslavu Nove godine, a ja??? Išao sam da zaradim, da ne bi sutra od roditelja tražio za „jaknu“. Čekanje tramvaja u 23:45, 15 minuta prije dočeka Nove godine, mraz, su samo dokazi da nisam gledao šta i kako, i tražio izgovore, išao sam uvijek prema svom cilju.
Danas to puno drugačije izgleda, vodim sam svoj posao, ugovaram i popunjavam termine kako za vjenčanja, tako i za ostale stvari.
Uvijek postoji ono „ali“.
No tu nije kraj, jedan od mojih dobrih prijatelja Dženis, predložio mi je da snimimo film. Kroz šalu sam mu rekao „ne budi lud, kakvi mi i filmovi“. Samo je rekao, mošemo mi to. Uzeli smo veliki zalogaj, okupili tim i krenuli. Snimli smo kratkometražni film „Mlad i glup“ koji je za mjesec dana imao 230.000 pregleda. Niko to nije očekivao, pa čak ni mi. Javnost je trazila da snimimo i II dio, što smo i uradili.
Na red je došao i naš novi, III film, koji je objavljen pod nazivom „Ayla“. Priča na koju niko nije ostao ravnodušan, film o ljubavi između brata i sestre, i pouka svima, da je porodica jedino i pravo blago.
https://www.youtube.com/watch?v=Zo8g2bpKoP8&feature=youtu.be
(e-turneja.com)
