Da, žena je “manje” vrijedna. Žena “ne zaslužuje” pažnju. Žena “ne može” imati isti položaj u društvu kao muškarac. Žena nije dovoljno “jaka” da postigne ono šta želi. Ženi je “teže” nešto naučiti i shvatiti nego muškarcu. Ne čine li vam se to kao loše izjave pojedinih? Nije li to diskriminacija? Nije li to ponizavanje? Nismo li po nekim pravilima ravnopravni? Da, jesmo ali samo po pravilima. Mi žene smo u svakom poslu uspješne. Itekako smo snažne i hrabre. Uvijek ćemo svoj maximum uložiti u ono što radimo. Zar je moguće da kad odemo potražiti posao prva pitanje koja slijede budu : “Jesi li udana? Imaš li djece?” Zar je moguće da i dok idemo ulicom budemo meta pojedinim “frajerima” koji dovikuju razne gluposti? Je li moguće da smo svrstane u nizu klasu jer se smatramo kao slabiji, nježniji spol? Da, to i jesmo. Žena je to itekako ali ima pravo da ostvari ono što može. Ima pravo da bez predrasuda radi ono za šta je sposobna. Ne može se na osnovu djece, braka, neke ideje kako to nećemo moći, kako će vjerovatno neki muškarac lakše sve moći, biti odbijene. Mi možemo imati karijere. Mi možemo biti majke, supruge, ali i zaposlenice. Možemo biti extra. Možemo biti sve što poželimo ako dovoljno ustrajemo, ako smo dovoljno uporne. Jedna prepreka, mišljenje nekih pojedinaca, ne može biti naš poraz.
PIŠE : SAJRA ČATAKOVIĆ
