Naslov ovog mog bloga je namjerno taj jer se danas sve nekako svelo na politiku. Gdje god da zakoračite i gdje god da stanete sve se vrti oko politike. Mislim da je to na kraju, najviše, obuzelo nas na balkanu jer poznajem puno stranaca krenuvši od Austrije pa do Njemačke gdje obični građani ili radnici ili čak kako to mi znamo reći OBIČNI SMRTNICI nemaju pojma ni ko je a ni šta se dešava oko politike u njihovoj državi… Zašto? Zato što su im osnovna prava za život zagarantovana – a to kod nas NIJE!
Naslov mog bloga kaže „POLITIKA NIJE KURVA“… Dok su mnogi, nekad prije, meni govorili da jeste ili ako se bilo šta počne pričati o tome slijedi: „Ma pusti se ba politike, ona je kurva“, ja sam se uvjerio da nije.
Po mom skromnom mišljenju, svaka čast svakome, kurva zna šta radi, ona radi pa naplati i zna se sve međutim u politici danas vi ništa ne znate ili da se bolje izrazim mi ništa ne znamo tj ne znamo ni ko pije ni ko plaća a kod ove navedene sve se zna, ona radi a drugi plaća. Eh sad, postavljamo pitanje šta je onda politika? To pitanje neka ostane otvoreno, na kraju nije ni bitno jer iz te politike samo pojedinci osjećaju onaj pravi topli i lijepi život.
Ovo pisanje bih vrlo rado proširio na malo više tema a tiče se naše države, naše Tuzle i našeg Kantona iz razloga što sam danas prisustvovao jednom ideološko perfektnom sastanku i na kraju krajeva dao svoju potpunu podršku.
U pitanju je „Tuzlanska inicijativa za ravnopravnost građana Federacije BiH u raspodjeli javnih prihoda“.
Radi se o, reći ću jednostavno, raspodjeli novca kojeg ne dobijamo u TK nazad a proizvodimo ga i, naravno, šaljemo ga u Sarajevo!
Ako se sjećate (tj ako ste čitali) mog bloga sa naslovom da „BiH ima dovoljno novaca za svoje potrebe“ onda ćete povezati o čemu ja govorim. U prevodu se može reći i ovako DRŽAVA UZIMA A NIŠTA NE DAJE! Znači da imamo ogromne namete prema državi a zauzvrat niko ništa ne dobija pa čak ni oni koji su mukotrpno došli do penzije nemaju nikakva prava. Najjednostavniji primjer svega je plaća od 1000KM što bi dali jednom radniku najprije morate dati državi cca 700KM doprinosa itd, itd. Dakle takav jedan radnik vas košta 1700KM. Treba biti veliki ekonomski stručnjak pa da to sve poveže i posloži ali smatram, iako nisam ekonomista, da to nije teško.
Mi u BiH (ili u Federaciji jer u RS su nameti oko 58%) imamo previše administracije, previše tih nekih državnih službenika, službenih vozila, troškova itd. Na kraju svega toga građanima ne ostaje ništa, čak nemaju ni lijep i siguran život a za ovu državu daju baš živote i mnogi su ga davali. Opet je to sve ta neka politika!
Dakle Tuzlanska inicijativa je konačno svemu tome rekla NE! Dosta je više… Riječ je o tome da se stanovnik Sarajevskog kantona tretira duplo vrijednijim od stanovnika Tuzlanskog kantona što u tačnijem znači da jedan stanovnik KS vrijedi 802KM a jedan stanovnik TK vrijedi samo 407KM. Šta vam to kaže? Meni su pale tri najjednostavnije riječi na pamet a to je PLJAČKA, PLJAČKA i PLJAČKA! Neko bi za to trebao odgovarati, kad tad… Također jedna zanimljiva stvar a koja je puka realnost jeste da se Federacija BiH kreditno zadužuje i da mi, stanovnici TK, otplaćujemo te kredite a nismo vidjeli ni jedne jedine KM. Sve te neke kreditne novce uložiše u Sarajevo pa zato tamo i imamo neki „drugi svijet“ čim pređemo Karaulu.
Postavlja se pitanje kako postići rezultat? Kako ovo „progurati“ i kako natjerati naše političare koji nisu kurve, a vole novac, da sami sebi izglasaju ta sva silna umanjenja? Kako njih natjerati da se odreknu tolikih primanja i službenih automobila po 24h, te službenih stanova u kojima borave 1 dan u Sarajevu i što imaju naknade za odvojen život?
Kako i na koji način utuvit u glavu onima koje smo mi, narod iz TK, izabrali da nas predstavljaju „tamo“ da se ne mijenjaju čim pređu Karaulu i da ne zaborave odakle su došli i ko im je omogućio bogovski život u Parlamentima itd?
Reći ću vam – VRLO TEŠKO ali smo se okupili i iskreno obećali da ćemo istrajat, borit ćemo se rukama i nogama, svim mogućim silama da to konačno promijenimo i da nam samo vrate što nam pripada. Da nam se vrati što naši radnici zaslužuju, da nam vrate nadu u život! Mi svi plaćamo neki određeni iznos na računima od struje koji treba da se „vraća“ međutim ne vraća se nikom ništa sem onima koji se putem rodbinskih i stranačkih veza preko noći zapošljavaju u Elektroprivredi pa tamo rade otac, supruga i dijete i samim tim unesu u svoju kuću mjesečna primanja od cca 10.000KM a sa druge strane ljudi nemaju šta da jedu – nije to fer.
Kada pogledate našu Tuzlu, dovoljno je da je samo pogledate u ove sniježne dane, da vidite kako je divno očišćena i kako ta politika pazi na nas građane da nam ne bude klizavo kada su minusne temperature ili čak da nam očiste trotoare i puteve, to ko nije doživio i ne zna kako je – toliko bude dobro da nam iz Mup-a TK apeluju da se prilagodimo stanju na putevima tj da gledamo kako ćemo uopšte krenuti vozilom na tom putu a o zaustavljanju ne bih stvarno pisao, bilo bi suludo jer te koji su odgovorni za održavanje puteva našeg grada snijeg jednostavno uvijek iznenadi, pa čak i u decembru!!!
Na kraju je odgovor za sve „POLITIKA“! Sama riječ politika jeste kolektivna djelatnost pa čak se u mom poslu kaže POLITIKA PRODAJE, POLITIKA KVALITETE, POLITIKA REKLAMIRANJA itd. Dakle kod nas je u našim balkanskim životima sve ta zla riječ koje smo svi toliko siti da je to za nepovjerovati te kad je spomenemo nekome se povraća.
Ja kao dijete pamtim neko vrijeme poslije rata, doduše imao sam tada samo 11 godina ali vjerujte da pamtim, nisam puno toga znao ali nekako je život bio ljepši, više nas je bilo i igrali bismo fudbala, trčali po šumama, košarke pa sam čak igrao i lastiša (bez smijanja) ali smo više vrijednovali jedni druge i ta prokleta riječ nas je nekako udaljila, rastavila i odvela u skroz drugim pravcima. Mnogi su otišli koji ovdje nisu mogli naći ni posao a niti zamisliti neku bolju budućnost. Na kraju smo se radovali kada su praznici, kada je Božić došli bi jedni a kada je Bajram došli bi drugi – bilo je drugačije, radovali smo se, a sada kada pogledamo slabo ko hoće više i da dođe na godišnji odmor jer vide da smo sve dublje i dublje potonuli ka dubiozi, naravno opet zbog te proklete politike.
Mislim da smo puno toga prepustili slučaju (a slučaj su političari), da nam se sve slučajno dešava i da slučajno odlučuju o našoj sudbini, o sudbini vaše djece i na kraju o sudbini naših penzionera. Ljudi moji, probudimo se iz tog sna zvani slučaj – moramo se boriti za naša prava i moramo se boriti protiv tog zla zvanog POLITIKA!
Evo vam prekjučerašnje pobjede ove dame Kolinde, inače znam da je iz HDZ-a i da je, ruku na srce, lijepa Predsjednica iako mi je Ivo bio baš onako gospodin čovjek koji je uvijek odmjereno nastupao ali birali su sebi pa tako izabrali i gospođu Kolindu, čestitam.
Pitam ja svog najboljeg prijatelja u Zagrebu: „Šta sad? Kakav život se piše u Hrvastkoj?“ Kaže on meni: „Brate, Njemačka nikad bliže“… Ali, godine su pred nama/njima vidjećemo J
Vodim se time kad mi u BiH možemo, želim se tako izraziti, halaliti 4. ili 8. godina nekome da nas vodi i predstavlja pa šta fali onda i Hrvatskoj da halali 5. godina Kolindi iako su kod nas trojica a ne jedan, nema veze, jer su se ova trojica uvijek „mogla“ dogovoriti oko svega.
Na kraju opet kažem – nije ta prokleta politika kurva – ne znam ni kako bih je definirao – jedne prilike sam čuo da je adekvatno reći da je šah – ovisi kakav potez povučeš ali opet se odnosi na jedninu – uži krug ljudi a šta je sa ostalima? Šta je sa širom narodnom masom? Ostaje otvoreno jer je taj potez vrlo često, ma uvijek:
ŠAH-MAT!
