Godina je 2022, Francuska je nastavila polako kliziti u kolaps, lider muslimanske političke partije je postao novi predsjednik ove zemlje. Žene su ohrabrene da napuste poslove i nezaposlenost je u padu. Kriminal u predgrađima iščezava. Nošenje vela postaje norma, a poligamija dozvoljena. Na univerzitetima se proučava Kur’an. Troma i dekadentna populacija se vraća svojim kolaboracionističkim instinktima. Prihvataju novu islamsku Francusku.
Ovo je osnova novog romana ”Soumission” (Submission), jednog od najpoznatijih živućih francuskih pisaca Michela Houellebecqa, koji je od jučer u prodaji, ali već sedmicu izaziva bijesne reakcije.
Politička nit
Da li je knjiga antiislamska i zastrašujuće huškanje u formi literature? Da li je fikcija izgovor ako knjiga prijeti jednakopravnosti? Odnosno, da li Houellebecq, jednostavno, samo radi posao umjetnika: odražava svijet onakvim kakav jeste i govori najdublje istine. Red je najveći interes, zato što su islam i identitet u središtu najžešćih polemika u Francuskoj. Prošle godine je antiimigracioni Nacionalni front napravio veliki iskorak pobijedivši prvi put na izborima u Francuskoj za Evropski parlament. Njihov lider Marine le Pen je ozbiljna kandidatkinja na predsjedničkim izborima 2017. Zaista, u ”Soumissionu” glavne političke partije staju iza karizmatičnog Mohammeda Ben Abbesa kako bi smanjile moć Le Penove.
Pozadina romana je oblikovana i uspješnom knjigom ”Le Suicide Francais” (French suicide) desno orijentiranog novinara Erica Zemmoura, koja govori o kolapsu francuskog morala suočenog sa novoprihvaćenim islamom. Kritičari Houellebecqa kažu da njegov roman daje intelektualni kredibilitet tezama Zemmoura i ostalih “neoreakcionara”. Za Laurenta Joffrina iz lijevo orijentiranog Liberationa, Houellebecq je “zagrijani lepenovac koji sjedi u Cafe Flore” – legendarnom mjestu za ubijanje dosade ljevičarskih filozofa na rijeci Seni.
“Namjerno ili ne, roman ima čistu političku nit”, kazao je Joffrin.
Televizijski prezenter Ali Baddou je kazao: “Ova knjiga me razboljela… Osjećao sam se uvrijeđeno. Godina je počela sa rasprostranjenom islamofobijom velikog francuskog pisca”.
S druge strane, oni koji podržavaju Houellebecqa ukazuju na ono što se lijevo orijentirani i elita metropole prave da ne postoji. Filozof i član Francuske akademije Alain Finkielkraut opisuje Houellebecqa kao “našeg velikog pisca onoga što bi moglo da bude”: “Sa mogućom rastućom islamizacijom Francuske on je pogodio u srž – i svi naprednjaci su se rasplakali!”
Houellebecq, koji je jednom opisao islam kao “glupost od religije”, demantovao je da mu je namjera bila da provocira. U intervjuu uoči štampanja knjige, kazao je da je ideja Muslimanske partije koja mijenja izgled francuske politike bila savršeno vjerodostojna – i slaže se da bi ona ubrzala rok koji je on naveo u knjizi.
“Pokušao sam se staviti u poziciju muslimana, i shvatio sam da su oni u stvarnosti u totalno šizofrenoj situaciji”, kazao je Houellebecq za Paris Review.
Muslimani, kako je kazao, dolaze iz konzervativnog okruženja i ne osjećaju se kao kod kuće koju su ostavili, posebno kada su uvedeni gej-brakovi. Ali jednako tako osjećaju se uskraćenim za politička prava.
“Tako, ako musliman želi glasati, šta treba da uradi? Istina je, on je u nemogućoj situaciji. On nema nikoga ko će ga predstavljati”, kazao je on.
Ateizam je tužan
Houellebecq je kazao da je šira tema njegovog romana vraćanje religije u centar ljudske egzistencije i umiranje prosvjetiteljskih ideja koje su bile preovlađujuće od 18. stoljeća.
“Vraćanje religije je svjetski pokret, plimni val… Ateizam je tako tužan… Mislim da upravo sada doživljavamo kraj historijskog pokreta koji je počeo stoljećima prije, na kraju ere srednjeg vijeka”, kazao je za Le Figaro.
Na kraju, Houellebecq je u intervjuu ukazao da je povratak vjeri dobra stvar, te dodao da ni sam više nije ateista, ustvrdivši da je čak i islam bolji od egzistencijalne praznine prosvijećenog čovjeka.
“Na kraju krajeva, Kur’an mi postaje mnogo bolji nego što sam mislio sada nakon što ga ponovo čitam, tačnije čitam”, kazao je za Paris Review. “Očito, kao i sa svakim religijskim tekstom, postoje sobe za interpretaciju, ali ako iskreno čitate, zaključićete da sveti rat, napadački, nije generalno obavezujući, i sama molitva je dovoljna. Onda sebi kažete moram promijeniti mišljenje”, rekao je Houellebecq. “Zato ne osjećam da sam ovo pisao iz straha. Zapravo, osjećam da možemo napraviti dogovor”, rekao je on.
Na kraju Houellebecqovog romana heroj Francois napravio je svoj “aranžman”, vratio se poslu predavača na Islamskoj Sorboni, doživio povećanje plata i oženio nekoliko žena.
