Možda ne živimo u zemlji od mašte, ali zato imamo mnogo mašte. Čitav život ćemo grijati ruke kraj vatre naše mladosti. Moramo unijeti sopstveno svjetlo u mrak jer niko drugi to neće učiniti za nas jer, nezadovoljstvo je kao zvijer, nemoćna kad se rodi, strašna kad ojača. Nažalost, činjenica je da su brojni mladi ljudi, obrazovani i željni posla, u našoj zemlji, upravo bez prilike da se pokažu i dokažu u struci koju su odabrali kao životni poziv. Svoje vrijeme provode u iščekivanju poziva za intervju za potencijalno zaposlenje i u nadi da će taj dan doći.
Ipak, ima i onih koji su se bez problema zaposlili u struci, brojni su i oni koji ne rade pa su spremni za prekvalifikaciju, mnogo je i onih koji rade posao sa srednjom stručnom spremom iako su VSS, puno je i onih koji ne rade ništa…
Mnogo je različitih iskustava, a svoje iskustvo s nama je podijelio Ognjen Oggo Krivošić čije kolumne možete pročitati na jednom od bosanskohercegovačkih portala ili u „Bobovcu“.
Ognjen Oggo Krivošić, diplomirani žurnalista, rođen u Sarajevu 1984. godine, završio je Fakultet političkih nauka – na Odsjeku žurnalistike, u Sarajevu. Kao i mnogi mladi u Bosni i Hercegovini, danas je bez posla i već pomalo obeshrabren da bolje sutra postoji. Njegova radoznalost, ljubav prema svim medijima i mladenački snovi bili su za njega veliki izazov, te se odlučio za žurnalistiku. Još za vrijeme studiranja bio je vrlo angažovan i vrijedan, te je stekao iskustvo u struci.
–„Još za vrijeme studiranja objavljeno mi je nekoliko članaka u Oslobođenju i časopisu Start, a napisao sam i tekst za predstavu «Imam AS». Kraće vrijeme sam proveo na OBN televiziji, Federalnoj televiziji i na Face TV/u. Velika želja mi je bila nastaviti master studije i naći posao u gradu svog rođenja, ali zbog prerane smrti oca, nisam imao materijalne mogućnosti za to. Trenutno na portalima kao i lokalnom mjesečniku „Bobovac“, objavljujem kolumne. Sve ovo radim bez ikakve materijalne naknade. Živim s majkom, umirovljenom prosvjetnom radnicom“ – pojasnio je Krivošić
Iako je stekao iskustvo u struci, trudio se nametnuti svoje prijedloge o kulturi koja u medijima nije zauzela mjesto koje zaslužuje, nažalost u tome nije uspio.
–„Na birou sam već petu godinu, ogorčen sam i razočaran i plašim se da neću biti objektivan ako sad budem govorio o iskustvu koje sam imao. Dok sam radio to što sam radio, znao sam ostajati na poslu i po deset sati i tada mi to nije bilo teško jer sam se nadao da ću nešto naučiti i da će moj trud biti nagrađen. Sada više i ne znam što osjećam, nada da ću raditi posao koji volim i za koji sam se školovao gasne. A ja postajem sve očajniji. Sjećam se još, da u skoro svim medijima, u kojima sam radio, moji prijedlozi za priloge o kulturi nisu prolazili“-rekao je Krivošić.
Situacija je slična kod svih nezaposlenih osoba kojima najteže pada to što kada se prijave na neki konkurs ne dobiju čak ni feedback.
– „Po prirodi sam optimist i vedra osoba. Preostala zrnca optimizma pomažu da prebrodim teške trenutke i ne dozvolim nadi da potpuno ugasne“ – rekao je Krivošić koji da nije novinar, kaže da bi vjerovatno bio prosvjetni radnik.
Istraživanja pokazuju da pripadamo generaciji zaposlenih koja će tokom radnog vijeka morati promijeniti bar šest zanimanja. Dakle, prekvalifikacija, cjeloživotno učenje, promjene radnih mjesta su nešto što nas neminovno čeka. Mi ne pripadamo generaciji koja će dobiti posao i na njemu raditi sve do penzije. Ili pak, rijetki su ti kojima će radni vijek provesti na takav način. Ipak, promjene su lijepe, a sticanje različitih iskustava, dobivanje različitih zadataka, rad na različitim poslovima, podstaći će nas da uvijek težimo ka boljem i da naša inspiracija nikada ne presuši.
–„Sad razmišljam samo o tome da nađem bilo kakav posao od kog ću moći živjeti, a vjerovatno ću pisati i dalje jer je to moja velika ljubav“ – rekao je Krivošić te poručio:
-„Mladima bih poručio da obavezno razmisle pri odabiru obrazovanja i o mogućnostima za zaposlenje koje će im to školovanje omogućiti. Teška su vremena, nade u budućnost dostojnu čovjeka sve je manje, ali vaša upornost neka nadvlada i jedno i drugo.“
Piše: Ajna Hodžić izvor:Zeda.ba/e-turneja.com
