U zadnje vrijeme jako mnogo razmišljam o smislu života, i o svojoj budućnosti. Naravno, za sve to postoje jako duga objašnjenja, a ja ću ovdje pokušati napraviti neki sažetak.
Što se tiče smisla života, mislim da je smisao upravo u ljubavi, jer postojimo zato da bi nas neko volio, ali i da mi volimo nekoga. Sigurno je to da se ta ljubav neće uvijek ni kod koga poklapati, odnosno da ne može uvijek biti obostrana, svako od nas je bar jednom u životu bio povrijeđen.
Želim da naglasim da ovdje ne pišem samo o ljubavi između momka i djevojke kao što ste vjerovatno svi pomislili, želim da pišem općenito o ljubavi usmjerenoj prema bilo kome – prijatelju, porodici, momku, djevojci, poslu..
Kao što već rekoh, svi smo se mi otprilike susreli sa nekom vrstom bola, i patnjom za nekim. Upravo zbog toga većina ljudi ljubav jednači sa bolom, a ja se ne bih složila sa tim. Dok ostali misle da će im ljubav donijeti samo suze, ja kontriram, ali ne iz inata ili hira, nego zato što ozbiljno mislim da to nema smisla. Po meni bi ispravnije bilo kada bi bol jednačili sa ljubavi, jer ne može nikome suza poteći samo tako bez emocija, dakle moramo nešto voljeti da bi nas to i zaboljelo. Niko ne može biti potpuno poput hladnog kamena, zar ne?
No, zanimljivo je također i to da se mnogi srame svojih izbora. Mnoge ljude je stid izgovoriti koje hobije imaju, šta vole gledati na tv-u, koju muziku istinski vole slušati, bez razmišljanja da bi se nekome možda i dopali baš takvi kakvi jesu – iskreni, prirodni i opušteni. Ali za to je potrebno imati dovoljno hrabrosti, i pustiti ljubav da nas vodi.
Što se tiče moje budućnosti nemam nekih velikih briga. Već sam odabrala šta želim studirati, i čime se u životu želim baviti. No, nisu to one male želje koje gajimo par mjeseci, ili možda čak dana, i od kojih na kraju ne bude ništa, jer evo ja ljubav prema novinarstvu gajim čitav svoj život. Otkako znam za sebe maštam kako ću jednoga dana voditi neki talk, ili talent show, informativni program, raditi kao novinar u nekoj poznatoj redakciji, ili možda čak imati vlastitu redakciju.
Sada će većina vas pomisliti da trebam biti skromna, no smatram da to i jesam. Ovo što sam spomenula su samo moji ciljevi, odnosno ono što volim i u čemu želim da se ostvarim.
Već sam se dovoljno naslušala priča i savjeta kako trebam izabrati nešto čime ću brže naći posao, tipa neku prirodnu nauku, jer po njima u novinarstvu nemam budućnosti. No, koja meni korist od moje budućnosti ako ću se baviti onim što ne volim, i biti ono što ne želim? Kako ću doći uopšte do motiva da bih naučila nešto što ne volim?
Odgovori su vam svima jasni, pa vjerujem da ste i sami shvatili da je i u ovom slučaju ljubav ta koja vodi kroz život.
Izaberite ono što volite, ono o čemu maštate, ono u čemu se pronalazite, i budite sretni, jednostavno je. Lijepo je saslušati savjete drugih iskusnijih, no mnogo ljepše je imati svoje zacrtane ciljeve, a u mnogim slučajevima i isplatnije. Koliko god da su male mogućnosti da se u životu bavite poslom koji vas čini sretnim, ne odustajte, jer znate kako se kaže – svako ima svoju nafaku!
PIŠE: ELMA DAUTOVIĆ
