Koja zastava predstavlja BiH?
Svjetski Kup u fudbalu ili nogometu je na sedam dana od nas. U zemlji koja je podjeljena čak i u stvarima za koje smo mislili da ih je nemoguće podijeliti, nije ni za očekivati da je pitanje zastave, himne i tako tih tričarija već riješeno.
Da, znamo da imamo zastavu, isto kao što imamo i himnu, ali kao što nemamo tekst himne, još uvijek nemamo zastavu koji svi stanovnici BiH doživljavaju kao svoju.
Lako se složiti sa prethodnom rečenicom, mada rijetko ko zastane da to pogleda iz bilo čijeg ugla sem svoga. Konstitutivnim Bošnjacima i Srbima na putu na more smetaju zastave sa šahovnicom. Srbima smetaju ljiljani, jednako kao i šahovnica. Hrvati nisu ludi ni za ljiljanima, kao ni za srpskom zastavom, sa ili bez četiri S.
Suvišno je i spominjati fašistička obilježja sa kojima se uglavnom poistovjećuje ekstremna desnica, a protiv čijeg pojavljivanja na javnim mjestima još uvijek ne postoji Zakon.
Ostalima i manjinama, sve to ide na neku stvar, izmedju ostaloga jer ni tu ne mogu učestvovati, pa sem zastave koju su nam nametnuli stranci i nemaju drugu kojom bi mahali kad ih obuzme patriotska milina.
Sa uspjehom BiH reprezentacije i kvalifikacijama za SP u Brazilu, stare rasprave se opet mogu čuti. Konstitutivni bosanskohercegovački Srbi i Hrvati mahom navijaju za Srbiju ili Hrvatsku, ili protiv BiH. Non stop im se ponavlja “mantra” da ne osjećaju reprezentaciju svojom, na što sem čudjenja sa Bošnjačke strane (a i Ostalih), malo ko pomisli zašto je to tako.
I tako, naokolo, dođosmo i do našeg pitanja. Da li ima mjesta na tribinama za “Ljiljane”, ako stvarno želimo da svi u BiH počnu doživljavati reprezentaciju kao svoju?
Naravno, ovo je jako emotivno pitanje. Mnogi su se borili pod tom zastavom, i mnogi su poginuli braneći ideju koju je zastava predstavljala.
Jednako emotivno bosanskohercegovački Srbi i Hrvati vide svoje ratne zastave. Činjenica je da sve tri zastave smetaju nekome. Činjenica je i da je najbolja i jedina ispravna opcija za ujedinjenje oko podrške reprezentaciji da su samo zvanična državna obilježja dozvoljena.
U suprotnom, trebamo biti realni i prihvatiti i šahovnicu i četiri S, da se na tribinama pojavljuju zajedno sa ljiljanima. Koliko bi to svima bilo neugodno i da li bi dovelo do problema na tribinama, vjerovatno ne trebamo ni raspravljati.
Ako zbilja želimo da se sruše nacionalni torovi, nebil’ se ova napaćena zemlja okrenula ekonomiji i građenju boljeg sutra, trebamo početi praviti iskorake na svim poljima. I nebitno je ko će pružiti ruku prvi, i koliko puta.
Nakon skoro 20 godina, vrijeme je da pronađemo i snagu i hrabrost i pamet da izgradimo bolje društvo. Koraka ima, kao što smo pisali, ali na tome ne smijemo stati.
