Nedavno sam proslavio rođendan. Nakupilo ih se bome, a ja još sam. Sam, k’o grah solac. Nije baš po ukusu bližnjih, ali lakše je za provariti. Ma, i nisu to neke godine(trebale bi biti najljepše), ali taman valjda da počnu pitanja za koja sam naivno mislio da ih postavljaju samo curama. Kad ono, počeli ih i meni postavljati. Onako izokola, kao slučajno.
Čestitajući rođendan, baka mi poželje da se zaposlim i oženim, veli da njenoj sreći ne bi bilo kraja. Mama bi željela isto jer joj je moga izvoljevanja na vrh glave. S pitanjima prednjači ujna. Imam osjećaj da bi im se i krvna slika popravila čudotvornim metodama promjene bračnog statusa unuka i sina.
Nisu, naravno, oni jedini koji me to pitaju, ali su mi najbitniji. Koliko god ja bježao od odgovora, razgovora, ili bilo kakvog objašnjenja, pitanja me sustignu(Kad ćeš?), zateknu (Kad ti misliš?), progone (Ženi se bolan!), a često i iznenade (Nećeš se ti ni oženiti! Probirač nađe otirač!)…sve biser do bisera.Mojih vršnjaka samotnjaka, puna je draga mi zemljica. I svi doživljavaju isto ili slično. Ako odgovorimo da nemamo uvjeta za ženidbu, odgovore da se udvoje lakše rješavaju problemi jer se dijele, a lijepe stvari se duplaju, da nije u ljudskoj prirodi biti sam, mislimo li na potomstvo…
Sve je to uredu, u pravu su oni, ali ima i ona općepoznata «Kad neimaština zakuca na vrata, ljubav izleti kroz prozor». I hajde ti sad budi pametan!
Najglasniji i najkritičniji su oni koji su još do jučer izigravali muškarčine na način da su bili protiv braka i s podsmijehom govorili o onima koji u njemu već jesu.
Promijenio im se bračni status, pa se promijenili i oni. I treba tako, ali neki su baš pretjerali. Do jučerašnjim maminim sinovima, koji su se zgražavali na zvuk usisivača, pa su to pomagalo redovito prepuštali drugima, sad taj zvuk kao da postade najljepša muzika.
Još se hvale kako njihova ljepša polovica ne zna usisati kao oni.
Nije im stran ni «praško», ni krpa za brisanje prašine. Većina ih postade vješta i u baratanju mikserom, naučiše uključiti pećnicu, traže se i razmjenjuju recepti, pa se počeli hvaliti i kulinarskim sposobnostima. Brzo naučiše koristiti perilicu za rublje, razvrstati rublje za pranje, odabrati najbolji deterdžent i omekšivač. A do jučer kod mama, bilo im teško odložiti u korpu ono što je za pranje. Naravno, mame su tome krive! Živjele mame!
Pranje sudova ih ne raduje pretjerano, pa većina već na početku zajedničkog života kupi i perilicu za pranje suđa (da im ne odu rukice). A dok je mama prala suđe, to im se i nije činilo kao neki posao.
Neka je tako, i treba da je! Život udvoje može biti lijep, samo ako se daje beskrajno nesebično. Uživajte i sretno vam bilo!
Ali brate, pustite nas koji smo još sami i nismo spremni za život udvoje, pustite nas i ne postavljajte glupa pitanja. Kad dođe vrijeme za to, prestat ćemo biti samci (a onda ćemo i mi, vjerojatno, drugima postavljat ta glupa pitanja).
Izvor:Senzacija.ba/e-turneja.com
