Sablasno zvuče konstatacije ekonomiste Alekse Milojevića iznesene u intervjuu datom Oslobođenju (http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/intervju/aleksa-milojevic-ekonomista-bih-je-kolonija-a-mi-smo-robovi) kako je Bosna i Hercegovina kolonija, a da smo svi mi zapravo robovi. Bližimo se kraju godine kada sve stranke organiziraju novogodišnje press konferencije. Šta li će ovaj put smisliti kao izgovor…?
Problem je dakle u vladarima, ali i građanima koji ih biraju. Kako vladari dolaze u poziciju da vladaju u demokratskim sistemima kakav je i naš? Pa, putem stranaka. Stranke u Bosni i Hercegovini su najvećim dijelom umjesto predvodnika razvoja demokratskih procesa neophodnih za svaku vrstu progresa, ogoljene od bilo čega naprednog, vizionarskog, pa čak i ideološkog, postale samo interesne skupine koje se služe različitim simbolima kako bi zavarale javnost.
Pokretačka snaga demokratskih sistema su snažne političke stranke, temeljene upravo na slobodnoj komunikaciji, unutarnjoj i vanjskoj. Da bi bile snažne, političke stranke su primorane na neprestanu provjeru i preispitivanje vlastitih kadrova, unutarstranačkih demoktratskih procesa, i ideoloških usmjerenja.
Sada već tradicionalne stranke koje imaju značajan broj predstavnika u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti na svim nivoima Bosne i Hercegovine od kojih se očekuje da preuzmu odgovornost za stanje u zemlji, nisu provele potrebne reforme unutar svojih redova i pronašle nove i svježe snage.
Niti lijeva, niti opcija centra na bh. političkoj sceni nisu u ovih dvadeset i više godina uspjele nametnuti slobodan, progresivan i znalački duh koji pokreće njih same i stvara unutarnju energiju, potrebnu za rješenja nagomilanih problema građana.
– Demokratski sistem u pravom smislu riječi moguć je ukoliko je temeljen na slobodnoj komunikaciji. Komuniciram, dakle postojim, prvo je načelo svake demokratije. Stranačke elite ne pitaju članove svojih stranaka previše „za zdravlje“. Tamo gdje se to i desi, građani brzo reagiraju, i željni promjena, izaberu sebi ljude dostojne njihovih interesa, za koje smataraju da su sposobni pokrenuti pozitivne procese, kao što se to i dogodilo prilikom posljednjih lokalnih izbora.
Ključni problem političkog zastoja u Bosni i Hercegovini je realna nemoć i nepostojanje ne samo volje, nego i kreativnosti političkog djelovanja kod vodećih političkih stranaka. Zato imamo armiju od pola miliona nezaposlenih, nevjerovatno velik vanjskotrgovinski deficit koji uništava ekonomsku supstancu zemlje, i spiralu dugova, gdje dižemo kredite da bismo ih vraćali.
Dok se ne dese potrebne demokratske reforme u većini bosanskohercegovačkih stranaka, nije moguće očekivati rješavanje problema u državi i društvu.
Adis Hasaković, Media Content Management (MCM)
Stručnjak za strateško komuniciranje
