Ja ne radim u Bingu ! Niko od mojih ne radi u Bingu ! Ja ne kupujem u Bingu ! Ali ko sam JA? Ja sam NIKO, ako je meni dobro, a svima oko mene loše je! Mene je teško naljutiti, ali lako me je rastužiti. Večeras sam i jedno i drugo.
Gore radna mjesta ! Gori večeras rata kredita radnice na odjelu voća u Bingu! Gori užina djeteta čiji otac radi na osiguranju u Bingu! Gore lijekovi za bolesnu majku koje joj kupuje kćerka zaposlena kao čistačica u Bingu!
Gore večeras životi ljudi, čije suze koliko ih je, kunem se, i ovu vatru ugasile bi!
Gori večeras Bingo…a gori i ljudskost!
Hladna srca, i otrovni jezici.. pričaju o osiguranju, reketu, malim plaćama i Božjoj volji! Božjoj volji ! O Bogu sve češće pričaju bezbožnici! Bog nam je dao slobodnu volju da palimo požare ili da gasimo vatru! Kako ti savjest nalaže. U jednom evanđelju u Bibliji…i u jednom ajetu u Kuranu piše “…ne može tebi biti dobro, ako čovjeku do tebe je loše.” Dvije knjige..različite a iste..Božjom rukom obje pisane. I kako sada da meni bude dobro…pored straha i očaja u domovima onih koji žive tu uz mene! Koji žive u meni!
Male su plaće!
A šta je veliko u ovoj našoj maloj napaćenoj zemlji! Male su porcije hrane, male su dnevnice, mali su stanovi običnog malog radnika, male su tene što žuljaju na prstima, ali para za veće nema, mali su rukavi od jakne školarca ali većih nema… Ali ogromna je razlika od plaće do male plaće!
Malo je ljudstvo! Greška! Nije malo! Već, nikako ga nema! U ljudima nekim! Sutra će svanuti još jedno sunčano Mostarsko jutro. U zraku će se osjetiti smrad paljevine. Vjetar će nositi tragove prašine ove noći. Neki će s pola srca slomljenoga umornim korakom zakoračiti u neku budućnost..
A ja neću biti dobro.. jer ljudima pored mene…nije dobro !
