Tužna, zaista tužna priča koja otkriva onu drugu stranu dojenja, onu kada majke zaista ne dobiju mlijeko, ali se zbog svog neiskustva i neznanja bukvalno plaše da bebi daju flašicu. Nakon dugih pet godina žalosti i užasnog osjećaja krivice nakon smrti njihovog tek rođenog sina Landona mama Džilijen Džonson konačno se odvažila da javno prizna svoju krivicu, samo da bi upozorila i druge majke na jedan “vječni” problem koji mnoge mame i medicinsko osoblje rješavaju dohranom, flašicom.
“Pet dugih godina žalim i stidim se, ali više me ne zanima hoće li neko da me osuđuje ili ne. Došlo je vrijeme da ovo ispričam jasno i glasno“, napisala je mama uz objašnjenje da je njihova beba odmah po porođaju jako glasno tražila svoju hranu tako da je prvih sati konstantno plakala i pokušavala da se najede.
“Primijetila sam i sama da mi mlijeko još nije naišlo, ali babice su me tješile da se ništa ne brinem – samo nek ne odustajem.“
I nije odustajala, uprkos bolovima i lijekovima nakon carskog reza. Prva 24 sata života njene beba je doslovno 9 sati provela na njenim grudima. Ako nije vukao, onda je plakao, a čak i nakon što se majka počela da se žali da mlijeka nema, čak i nakon što su pedijatri shvatili da beba ne dobija, već gubi na težini – sve su to smatrali normalnim pa su mamu i malenog Landona za manje od tri dana otpustili kući.
I dalje su je hrabrili riječima da će mlijeko naići i da treba samo da ga doji.
“Budite bez brige, naići će“
Trebalo je već tada da znam da je moj instinkt ispravan, ali kako da ga slušam kada sam bila mlada mama, bez puno saznanja kako to s dojenjem zaista ide. Znam za primjere “lošeg” mlijeka, znam da mnogim mamama mlijeko jednostavno ne nailazi, ali mi je u glavi stalno bila njihova utjeha, da je skroz normalno da je beba zaista stalno na dojci.
Neke bebe jednostavno tako funkcionišu pa je i ova mama, bez ikakvih dodatnih informacija, jednostavno nastavila da doji svog sina u nadi da će se maleni konačno propisno nahraniti.
“Toliko sam željela da sve bude prirodno, kako treba. Čak smo izabrali i bolnicu u kojoj ću se poroditi zato što se u njoj propagira prirodno hranjenje i zaista nisam slutila šta bi moglo da se dogodi.”, priznala je ova tužna mama čije će iskustvo možda pomoći i drugim mamama da ipak dva put promisle ako se ikada nađu u sličnoj situaciji.
Dehidracija, srčani napad, oštećenje funkcija mozga
Jer naime – njihov maleni Landon je na kraju umro, a sve se dogodilo u tako kratkom roku. Kako je izjavila medijima, tokom 12 sati nakon dolaska kući Landon je sisao i sisao, pa je na kraju, zbog nedostatka mlijeka, toliko dehidrirao da je doživio srčani napad usljed dehidracije, a potom je nastupilo i kobno oštećenje mozga.
Koliko god je mami bilo teško da priča o tim trenucima, ispričala je da je beba konačno zaspala usred hranjenja. Mislila je da se konačno nahranio i umorio, ali mališan je odjednom izgubio puls i poplavio. Hitno su ga odvezli u bolnicu gdje je na aparatima živio još 15 dana, ali je oštećenje mozga nažalost bilo preveliko za oporavak.
Tek tada jedna mi je sestra s neonatologije dala savjet – da sam to barem znala ranije.
“Dojka je naravno dojka, ali ako niste sigurni da beba dobro jede imajte bočicu pri ruci. Tako ćete barem znati koliko je pojeo, i sami zaključiti da li je plač novorođenčeta zaista opravdan ili će sve za koji dan polako doći na svoje mjesto.”
Da su mi to barem ranije rekli, da su mi savjetovali bočicu, da sam mu dala bočicu, moj mališan bi danas slavio peti rođendan.
Tužna, zaista tužna priča koja otkriva onu drugu stranu dojenja, onu kada majke zaista ne dobiju mlijeko, ali se zbog svog neiskustva i neznanja bukvalno plaše da pruže bebici flašicu u strahu da će tek tada stvoriti još veći problem.
(stil.kurir)
