Sve u životu se dešava s razlogom, dan dolazi posle večeri, sunce posle kiše, proljeće posle zime.
Ljudi kažu da se ljubav ne može pronaći, ona se dogodi, slučajno iznenada.
I stvarno bilo je slucajno, jednog kišnog dana hodao sam ulicom, ni ne sluteći što me čeka.
Zamišljen u svome svjetu mašte, sa kišom koja pada na kišobran i time stvara nevjerovatan osjećaj smirenosti, podigao sam glavu ,ni sam ne znam zašto, ali jesam i tad sam je ugledao.
Ja inače kao veliki pesimista svemu nađem manu, ali njoj nisam mogao. Duga kovrčava kosa, oči plave kao more, znam da će zvučati otrcano, ali zaista imala je najlepši osmjeh koji sam do tad vidio. Iako nisam osoba koja će stranca pozvati na piće, nju sam pozvao. Našto se ona osmjehnula i pristala.
Znao sam da je posebna čim sam je vidio, sudbina je igrala neku ulogu tu, jer osim mene i nje u toj pustoj ulici nije bilo nikog.
Sjeli smo u obliznji kafić, i narucili piće. Kiša je padala sve jača, počela je i grmljevina, nikad lijepša nikad jača. Uz piće koje smo naručili počela je i priča o svemu i svačemu, pažljivo sam slušao svaku njezinu rječ, ja koji ne volim da slušam nikoga, nju sam slušao kao vojnik generala prije odlučujuće bitke.
Vrjeme je prolazilo, od prvog našeg susreta na ulici, evo prođe 5 mjeseci u kojima sam napokon sretan, nakon svih loših ljubavi i razočarenja, siguran sam da je ona prava,pitaju me kako?
Odgovaram im jednostavnom rečenicom:”Kad u nekom vidite osobu s kojom možete da zamislite sebe u dubokoj starosti, onda znajte da ste pronašli pravu….
