Izet Čosić iz Bužima prije dvadeset i kusur godina, kao i mnogo njegovih sugrađana, krenuo je trbuhom za kruhom i zaustavio se u austrijskom gradu Vocklabrucku, gdje mu je radio i otac Husein. Životni san mu je bio da popravi životnu egzistenciju svoje porodice, da zaradi pare i da se vrati u domovinu i da u njoj otvori neku firmu. Nakon provedenih nekoliko godina u pomenutom gradu, odselio se u bolji i ljepši grad Linc u Gornjoj Austriji. U Lincu se zaposlio kao vozač gradskog autobusa i dobro zarađivao. Ubrzo se uključio u rad Udruženja Bosanaca i Hercegovaca, koje nije imalo svoju kancelariju nego su se sastajali po kafićima i restoranima. Pod okriljem Udruženja organizirali su razne humanitarne akcije za pomoć BiH, koja je tada bila u vihoru rata. Čosić i njegovi saradnici došli su na ideju da iznajme prostor i da u njemu formiraju bosanski Klub. Ideju su za nekoliko dana pretočili u djelo. Formirali su Klub u kojem su organizirali humanitarne akcije, promocije knjiga, izložbe slika i fotografija, koncerte, tribine, okrugle stolove… Klub je i danas u funkciji i, kako Čosić kaže, zaslužio je da se njegovo ime piše zlatnim slovima, jer je mnogo toga lijepoga uradio za domovinu. Pošto je i u osnovnoj školi pisao kratke priče i pjesme, što bi mnogi rekli “Za svoju dušu”, u Lincu se aktivnije počeo baviti književnim radom. Objavio je romane “Bosanske suze” i “Bogaljeva gorka istina”, koji je štampan u tiražu od 1.000 primjeraka i koji je brzo rasprodan.Saradnik je emisije na bosanskom jeziku, koju jednom sedmično emituje Radio-Linc. Čosić se posebno ponosi svojim humnitarnim radom za koji je dobio mnogo priznanja i zahvalnica.
-Zadovoljan sam uspjehom mojih knjiga. Promovisao sam ih u Lincu i još nekim austrijskim gradovima, kao i u Sarajevu, Bihaću i Bužimu. Imao sam dvije promocije u Vijeću Kongresa bošnjačkih intelektualaca u Sarajevu, koje su mi najdraže i koje će mi vječno ostati u lijepoj uspomeni. Veliku podršku u pisanju, pored moje porodice, daje mi i Mustafa Smajlović, književnik i recenzent iz Sarajeva. Ovih dana pišem i treću knjigu. U Lincu sam s nekoliko entuzijasta, među kojima je i pisac Ismet Veladžić, osnovao Društvo bh. pisaca za Gornju Austriju u kojem sam sekretar. Bili su nam gosti mnogi eminentni bh. književnici, koji su kod nas imali uspješne promocije svojih knjiga-kaže Izet Čosić i nastavlja:- Aktivan sam član Upravnog odbora CSI, kulturno znanstvene mreže Austrije i BiH. Ostvarili smo izuzetno dobre rezultate. U periodu od 2004. godine do danas organizovali smo razne manifestacije, tribine i predavanja u salama i na fakultetima. Naše aktivnsoti emitovane su u programima bh. i austrijskih tv stanica. Naš rad je najviše bio usmjeren na razmjenu kultura. Gošća na tribini bila nam je i Ana Bec Neuma, koja je bila nominirana za Nobelovu nagradu. Imamo odličnu saradnju i s Jovanom Divjakom, kojem smo pružili ruku podrške i prijateljstva kada mu je bilo najteže, jer je to zaslužio svojom borbom za BiH. U CSI je i datum obilježavanja genocida u Srebrenici, a obilježavamo i druge važne datume iz bh.istorije. Dobili smo Zlatnu plaketu od naše ambasade u Beču, koju nam je uručio tadašnji ambasador Haris Hrle. Još uvijek u Lincu živim, a svom lijepom Bužimu se divim.
