Novak Đoković je i prije jučerašnje pobjede ostvario trijumf – ljudski. Reprezentativni dres najboljeg svjetskog tenisera stigao je u Japan kao poklon za njegovu obožavateljku, devetnaestogodišnju Tomoku Sumitanji koja je izgubila roditelje i rođake u naletu cunamija marta 2011. godine i sada se, usljed teške bolesti, nalazi na samrtnoj postelji.
“Stigao nam je Novakov dres sa zastavom Srbije i vrlo toplom, pažljivo napisanom porukom za Tomoku!“, s radošću priča njen staratelj, ujak Šigeki Sumitanji i pokazuje nam gusto ispisani crvenu majicu koju Novak nosi u mečevima naše Dejvis kup reprezentacije.
“Kada sam joj pokazao dres, toliko se uzbudila da se uključio alarm koji reaguje na nagli rast pulsa, pa su medicinske sestre morale da dotrče“, kaže on s brigom i čuđenjem, ali i zadovoljstvom u glasu.
U malenom kafiću u centru Tokija, izmoren trudom oko svoje teško bolesne usvojene kćerke i neprospavanim noćima, jer Novakovi mečevi na Vimbldonu po japanskom vremenu padaju nekoliko sati pred svitanje, Šigeki Sumitanji, sa krupnim graškama znoja na čelu, napregnutog izraza i zajapuren, polako ispija hladni čaj.
“Tomoka je primijetno življa i bolje raspoložena nego prije. Sada više jede,“ kaže on potvrdno klimajući na naše pitanje o tome da li je Tomoki bar malo bolje, dok mu se usne iz blagog, zadovoljng osmijeha vraćaju u čvrstu, pravu crtu a u očima nakupljaju suze staklastog sjaja.
Tiha radost i duboka tuga izmešani su u tom osmijehu jer Tomoka pati od pancitopenije, neizlječive bolesti krvi, i trenutno teži svega 23 kilograma, očekujući neminovni kraj. Ona je, kao posljednji veliki životni san, u bolnici izražila želju da uzme u ruke neke od sportskih rekvizita koje je koristio Novak kako bi iz njih crpla snagu potrebnu za sopstvenu borbu.
Novakove igre počela je da prati još u vrijeme kada on nije bio u samom vrhu, nekoliko godina prije nego što je veliki cunami uništio njen rodni grad Kesennumu.
