Želim sve sa tobom!
Čudno mi je to sve oko nas,čas se smijemo čas tugujemo…Možda smo nekada davno propustili tu jednu priliku koju smo imali i sad se oboje kajemo,sad oboje patimo jer ne znamo šta hoćemo.Ali sad u ovom trenutku i zauvijek želim tebe pa kud puklo da puklo!
Vjerujem da u podsvijesti razumijemo koliko zapravo maske mogu biti opasne,u momentu se pretvaramo u ono što nismo tako da i postajemo ono što nismo.Čudno mi je kako smo u stanju odbacit ljude koje volimo,ali ne ovog puta ovog puta nemoj da pogriješimo oboje,svi drugi su nebitni TI I JA ćemo ovog puta uraditi kako treba ono što smo trebali davno uraditi.
Zadnjih dana osjećanja i misli su toliko teška da više nemam snage prenijeti ih na papir.Ne mogu pronaći riječi da opišem svoje stanje. Liježem u svoj krevet. Najtoplije mjesto na planeti i sve mi prolazi kroz glavu.
Čekajući jednu određenu stvar,onu koju čekaš najduže a ustvari nisi svjestan da je čekaš,shvatiš da je ono što uvijek radiš čekanje.Ali pazi sad,dodje i taj dan kad prestaneš da čekaš kad prestaneš da se nadaš i dobiješ to nešto,nekog ko ti je potreban da bi se opet osjećao živo.I dok uživaš i dok si sretan postaješ svjestan svojih nedostataka i strahova,da li si dovoljno dobar za nju? Ne znam na koji način da joj to pokažem,to koliko mi je stalo.Ali ne mogu riječima.Jednostavno ne znam kako.Sad kad je ona ovdje,ona zbog koje znam da sam živ,sada sam svjesniji nego ikad prije da sam cijelo vrijeme bježao od prepuštanja,od rušenja zidova.Možda ih nikad neću srušiti,ali nju odlučujem pustiti da uđe.Jer joj vjerujem,jer mi je stalo do nje,jer je ona ta koja me spašava a da to i ne zna.Možda će me to i koštati na kraju,ali nije bitno.Sa njom sam živ,sa njom sam svoj i nikad se neću pokajat!
Emir Delić / e-turneja.com
