I danas kad te sretnem srce ima žestok ritam. I dalje isti trnci, ista sjećanja. Ali ti nisi ista. Mi smo sada neki drugi ljudi koji se više ni ne poznaju. Al’ se dogodi pokoji slučajan pogled i pokoja iskra u oku. Al’ nema više onog smijeha što nam je dušu spajao. Al’ tebe ne krivim. Prelako smo se odrekli jedno drugog. To je jedino što me boli. To je tako. Život nas je valjda, prerano spojio.
Sretnem je ponekad u prolazu, kao slučajno se stvorim na mjestima na kojima bi mogla da bude. Sada okrećemo glave i ubrzavamo korak. Kliše koji nam se svima nekad u životu desi, od preostale tuge, ni tuga nije ostala. Tuga nije tuga i nije kao što je bila. Nije ni sjećanje, nego san. Izgledala je tako daleko, kao da je ne poznajem kako diše, sva od sna, nerealna, nikada se nije ni desila, pomislih.
Zar je puno što sam tražio malo ljubavi, to je izgleda toliko teško. Prošla si pored mene na ulici kao pored najvećeg stranca, zaobišla me u širokom luku. Šta si mislila, da ću pasti na koljena kada te vidim, da ću trčati za tobom, plakati? E pa varaš se, imam ja svoj ponos i čvrsto stojim iza njega. Dobro sam odglumio pri iznenadnom susretu. Podigao sam glavu, stavio osmijeh na lice, i baš kao ti pravio se da te nikada nisam poznavao. Neću ti pokazati koliko me zapravo boli sve ovo, koliko patim. Nikada neću dozvoliti da vidiš moju bol. Te noći sam plakao, po prvi put u životu sam osjetio toliku bol, pustio sam suze neka teku. Poželio sam da umrem, da me nema. Šta će meni život, kada tebe nemam. Zaboljela me činjenica da sam poražen, po prvi put u životu shvatio sam da je ova bitka izgubljena za mene. Ja, koji se nikada ne predajem, koji nikome nisam ostao dužan, te noći sam izgubio sve. Neka boli, ako je moj grijeh što sam volio, onda ću dostojanstveno ispaštati zbog njega. Ko bi rekao da će jedna takva žena moći da slomi ovakvog muškarca. Srce je najopasniji organ u ljudskm tijelu, ono je krivo za sve.
Prošli smo, kao svaki topao i sunčan dan, obrisani smo kišom. Poslije svake kiše je duga. Poslije duge divan dan, baš kao ovaj. I sada vidim, da moja duga izadje svaki put kad je vidim, kad se prisjetim. Sada shvatam, da je ona najljepše sjećanje, i presretan sam. Pomjerio sam granice svojih sposobnosti da volim, i njenim likom sam u uvijek pokisle misle pustio sunce. U mojoj glavi, sada je lijep, sunčan dan.
Emir Delić / e-turneja.com
