Alena Muhića u februaru 1993. u Goraždu rodila je mlada muslimanka koju je mnogo puta silovao agresorski vojnik u BiH. Majka je pokušala pobaciti, ali je liječnicima došla prekasno. Ispričala je kasnije da je u trenutku kad je začula svoju bebu kako plače rekla da je želi udaviti.
“Majka me ostavila čim me rodila. Nije me nijednom niti podojila… Samo je otišla”, ispričao je u potresnoj ispovijesti Newsweeku danas 22-godišnji Alen.
Obitelj domara iz bolnice ga posvojila
Domar bolnice u kojoj je ostavljen sažalio se nad djetetom i počeo ga je preko dana odvoditi svojoj supruzi i kćerima, a u bolnicu bi ga vraćao tokom noći. Uskoro se cijela porodica zaljubila u bebu i odlučili su ga i službeno posvojiti.
“Kćeri su oduvijek željele brata i ispunio im se taj san”, rekao je domar Advija Muhić, koji je mališana doveo u bh. enklavu bez grijanja i tekuće vode.
Još 1996. Advija je ispričao novinarima Newsweeka, koji su ga pronašli pišući o brojnim bebama rođenim u bosanskom vihoru rata između 1992. i 1995., a koji su plod zabilježenih čak 50.000 silovanja od strane vojnika, da posvojenog sina voli čak i više nego kćeri.
“Ne znam kako ću mu priznati ko su mu roditelji, ali ću jednom morati”, rekao je tad Advija.
“Prijatelji su mi vikali da sam četničko kopile”
I istina je uistinu došla na vidjelo, ostavivši dječaka u šoku. Imao je tad 10 godina. Toga dana uobičajeno je bio na igralištu sa susjedima.
“Počelo je kao dječja prepirka oko sitnice. Tada smo se potukli i jedan od njih mi je počeo vikati: ‘Ti smrdljivče, posvojen si, mama te ostavila. Ti si četničko kopile’ Postalo mu je mučno. Bio sam stravično posramljen. Udario sam ga još jednom i počeo trčati prema kući u suzama”, ispričao je Alen.
Život nakon toga postao mu je pretežak. Roditelji su ga tretirali kao svoje najvrjednije, ali je okolina bila okrutna. U to vrijeme djecu rođenu kao rezultat ratnog silovanja u BiH nazivali su “djeca mržnje”. Majke su ih redovito ostavljale, a u sirotištima su ih držali zajedno skrivajući strašnu tajnu njihovog porijekla čak i od potencijalnih udomitelja.
Biološka majka ga odbija upoznati
Godinu nakon nemilog događaja Šemsudin Gegić je u Alenovom susjedstvu snimao film “Dječak iz rata”. “Odjednom se ispred mene našao dječak koji je rekao da je Alen i da je njegova istinita priča još bolja od moje”, prisjetio se Gegić.
I tako je nastao dokumentarac o Alenovom životu. Film je dobio nekoliko internacionalnih nagrada, Alen je dao intervju za CNN, Sky News i Channel 4. Kaže da mu je to promijenilo život. Obitelj je dobila financijsku sigurnost, ali je i on osjetio golemo olakšanje.
“Kao da sam skinuo težak teret srama sa svojih pleća”, priznao je.
Newsweekov reporter je kasnije došao i do Alenove biološke majke u Sarajevu koja mu je dala iskreni intervju, ali je sina odbila upoznati. Otkrila je da ju je silovao susjed, oženjeni Srbin, nakon što je u srpskoj opsadi “palo” mjesto Miljevina odakle su oboje.
Kad bi završio bi joj stavio nož pod vrat i uperio bi joj pištolj u čelo te joj zaprijetio da nikome ništa ne govori jer će ju ubiti, ispričala je.
Nijedna kazna mu nije dovoljna
To je činio nekoliko puta sedmično mjesecima. Uspjela je pobjeći u Goražde, ali je bilo prekasno za pobačaj.
“Sretna sam što je moj sin živ. On je moj jedini dokaz. Nijedna kazna nije dovoljna za to što mi je taj muškarac napravio”, rekla je.
Prema njenim informacijama američki novinar je pronašao i Alenovog oca. Kad ga je suočio s optužbama ovaj se nasmijao i rekao: “Zašto bih je silovao? Pa nije ona vrijedna toga”.
Alenova majka kasnije je otišla živjeti u SAD i rodila je još dvoje djece. Alenov otac živi u istočnoj Bosni.
“Majci ništa ne zamjeram, a otac je za mene ratni zločinac”
Kad je završio srednju školu Muhić je odlučio upoznati svoje biološke roditelje. Poželio je da ga u tim trenucima snima kamera. Navodno su ti susreti tema idućeg Gegićevog filma, koji još nije objavljen, a autor ne želi otkrivati detalje.
Ispričao je samo da kad se s Muhićem pojavio na vratima navodnog oca nikoga u kući nije bilo. Pobjegao je, kaže Gegić, jer mu je neko dojavio da stižu. Čak je ubrzo nakon toga prodao kuću i odselio na nepoznatu adresu.
“Svojoj majci ništa ne zamjeram, ali silovatelj, moj otac, zaslužuje samo osude. Mora preuzeti odgovornost za zločin koji je napravio umjesto da se skriva kao kukavica. Za mene je on ratni zločinac bez obzira bio Srbin, musliman ili Hrvat”, zaključuje Alen.
