Sigurna sam da ćete se apsolutno svi složiti sa mnom kada je u pitanju tema ove kolumne, odnosno sama problematika teme u cjelini, kako u našoj državi tako i šire. No, kao što ostale države ne obraćaju pažnju na nas, i ja ću se ovaj put osvrnuti samo na našu malu, nazovimo je ‘žalosnu’ državu.
Kao neko ko zbilja voli svoju domovinu, stojim iza toga da svaki Bosanac i Hercegovac treba biti svjestan svih prednosti, pogodnosti koje nam pruža stanovanje u ovoj državi, ali nažalost i mnogobrojnih mana.
Jedna od glavnih je zloubotreba radnog mjesta, ili tačnije tzv. mobing!
Stanje je takvo da danas ne moraš imati diplomu u ruci i iskustvo iza sebe da bi postao direktor, nego dobrostojeće prezime, odlično poznanstvo, ili jednostavno novac.
Definitivno ne smijem zaboraviti ni one sa kupljenom diplomom, koji misle da su na taj način kupili svu pamet svijeta. A zapita li se iko od njih šta je sa moralom, etikom, dostojanstvom? Zapitaju li se šta će im pružiti ta novcem stečena diploma, ako će sutra biti nehumani, nepravedni, ako će ih neko mrziti i želiti jednako zlo?
No, prava istina je da je njima u glavi samo jedno – dokazivanje da pripadaju ‘višem’ nivou, tako što ponižavaju radnike, vrijeđaju, traže ‘dlaku u jajetu’ da bi im odbili od plate, a odbijeni novac poklonili sebi, jer im je sasvim slučajno ‘zafalilo’ novca za baš onaj skupocjeni kaput, ili luksuzno putovanje.
A narod k’o narod. Kome se žaliti, kada se većinom radi o privatnim firmama, kojima je dozvoljeno skoro pa sve?
Žalosna je činjenica da mnogi prije odlaska na posao piju tablete za smirenje, i mole Boga da se ovaj put nož ne slomi baš od njihova leđa.
PIŠE: DAUTOVIĆ ELMA
