Kažu da zaljubljene samo Bog razumje!!
Mislio sam nema previse istine u ovome,a onda se desilo to da sam se i ja zaljubio.
Bio sam na turniru, igrao sam sa svojom ekipom,kao i svaki turnir tu je bilo dosta smjeha,zabave i puno puno nepoznati ljudi.
Nakon prve utakmice sjeli smo na trbine i bili sretni što smo prošli dalje,u tom trenutku ugledao sam nju kako se smije,Bože nikad nisam vidio ljepši osmjeh rekao sam u sebi.
Sjedila je tamo s društvom, i izgledala poput anđela,sa savršenim osmjehom,prelepom dugom plavom kosom, u narendžastoj duksi.
Moraš je upoznati govorio sam sam sebi moraš.
Pošto nisam imao hrabrosti da odem sam do nje, rekao sam prijatelju idemo na onaj tamo kraj bolje se vidi teren,, ustali smo i otišli tamo kod nje.
Sjeo sam odmah ispod nje, i često se okrenem da vidim jeli još tu, a ona se i dalje smješkala i ubijala me tim osmjehom,napokon sam skupio hrabrosti i obratio joj se .
Ne znam ni sam sto sam rekao ali sigurno je bilo nešto glupo i bez veze, jer mi rjeci nisu htjele iz usta,ali ona se nasmijala i rekla :gledala sam kad ste igrali bio si dobar,bili ste dobri.
Tako mi je bilo dobro s njom da sam zaboravio na sve,vrjeme je počelo da leti,mislio sam da ce da traje zauvjek,danima smo pisali, noci provodili na skaypu,samo je ona postojala za mene, kad bi se našli u gradu za mene bi vreme stalo, od 7 milijardi ljudi samo sam nju vidio,za nju bi i dusu vragu prodao.
Kad sam bio tužan jedan njen osmjeh sve bi popravio,promjenila me totalno,i prijatelje sam zaboravio,svi su mi govorili promjenio si se brate,promjenio skroz zbog nje.
Nisam ni sam vise znao sto radim i zašto to,ali ona mi je bila u mislima, u snovima,ona mi je bila sve,ljude sam izbjegavao, i svoje vreme želio da provodim samo s njom.
A onda žensko ko žensko povredila me je, povredila i ubila sve u meni,sve sam joj dao, ljubav,paznju, a zasto da bi sve sto je pricala preko noci pogazila da bi mi srce slomila na milion komadica, da bi osmjeh s mog lica nestao, i da bi se alkoholu predao.
Volio sam je ,vise od svega,želio sam život s njom da provedem, a ona hladno poput vjetra na antartiku,me ostavila. Gdje su one njezine rjeci zajedno do kraja,zajedno i u dobru i zlu gdje je to nestalo.
Proslo je 2 mjeseca jos je volim,jos pustim suzu kad mi neko pusti pjesmu koju smo oboje volili,koju smo slusali satima,jos pamtim njezin osmjeh koji mi je nekad tako prijao a sad me boli i unistava.
Čujem našla je drugog,čujem sretna je sad, nekog drugog svojim osmjehom obraduje,a ja ?’ ja i dalje vjerujem da je ovo samo jedan san,da ću se probuditi i vidjeti je kraj sebe,ali ne,ne budim se i shvatam da je ovo java,i da nje vise nema.
Vreme prolazi, idu dani, bolje sam moram da priznam ,ali nikad necu zaboraviti njezin osmjeh, nezine usne dok su me ljubile, Nikog necu vise da volim kao nju,jer to je ona ljubav koja se desi jednom u zivotu koja je neke ljude ucini najsretnijim na svjetu ,a druge kao što sam ja unisti,ubije svaku mogucnost da budete sretni da volite i da se radujete.
Jer kako kazu jednom se voli u životu, a ja sam nju volio,sve posle nje su bile samo kopija, samo utjeha,ali nikad niko kao ona….
Jasmin.T/E-Turneja.com
