Prošlo je nešto više od pet mjeseca od onog kobnog maja, maja koji je zauvijek promijenio živote ljudima u BiH i na Balkanu. Pitate se što sad opet govorimo o tome, a jeste li se zapitali gdje su sada ljudi koji su ostali bez ičega, ljudi čija smo uplašena lica gledali na televiziji? Lijepo je u maju bilo vidjeti ljude koji su bili spremni pomoći, svi smo ustali i pomagali kako je ko mogao.
Humanitarne akcije na sve strane, konvoji humanitarne pomoći, donacije iz dijaspore….sve je to lijepo, ali šta dalje? I danas, pet mjeseca poslije,porodica koja je ostala bez ičega živi u Domu penzionera u Tuzli, tu na dan dobijaju po neku krišku hljeba,ali nemaju ono što zaslužuje svaki čovjek – nemaju dom. Sve njihove uspomene, igračke, baš sve ostalo je tamo odakle ih je bujica vode istjerala. Tada je bilo važno samo izvući živu glavu, nisu razmišljali šta će biti kasnije. A danas žive dan za danom, žive od sjećanja, od obećanja političara, od onoga što im daju drugi.
Hodžaj Almedina i njen muž Alen jedva preživljavaju u Domu penzionera sa svoje dvoje male djece,u poplava su izgubili kuću u Miladijama a trenutno niko se nije sjetio da ih posjeti i upita da li im je nešto potrebno.
Ovu porodicu možete kontaktirati na broj telefona 065/880-293.
