Donosimo vam nekoliko argumenata zašto Mersihu Beširović, predsjednicu Sindikata radnika trgovine i uslužnih djelatnosti nazivamo heroinom 21. vijeka.
Možete li sebe opisati u tri riječi?
Ne volim sebe opisivati. Opis neke osobe bi trebao biti uvijek u trećem licu. To neka drugi rade.
Od kada ste predsjednica STBIH?
Za predsjednicu STBIH sam izabrana na 4. Kongresu STBIH 2009. Prije toga sam dva mandata bila potpredsjednica STBIH I to kao predsjednica Sekcije žena.
Da li ste nekada ulazili u sukob sa liderima drugih sindikata i zašto?
Kada vodite jedan sindikat kakav je STBIH koji ima ambiciju biti drukčiji od drugih i kada ste okruženi sindikatima kakvi su sindikati u BiH, sukobi su neizbježni. Najbolniji sukob koji STBIH ima je sa Savezom samostalnih sindikata BiH i Savezom samostalnih sindikata Republike Srpske. Osnovni razlog je činjenica da su ove dvije organizacije “pehlivanjenjem” sa vladajućim političkim opcijama napravile otklon od sindikalne borbe I izdale radnike, prodavši socijalni mir za lagaodan život svojih lidera.
Da li se ljubomorne kolege, što je danas uobičajeno i dolazi do pluralizacije, pokušale da Vam podmetnu nešto,kako bi oni preuzeli Vaše mjesto?
Ljubomore prema STBIH I meni lično hvala Bogu nema unutar STBIH i mi zaista djelujemo kao jedna velika porodica u kojoj svaki član ima pravo na svoje mišljenje i stavove čak i onda ako su oni potpuno suprotni I suprotsavljeni. U STBIH nema preglasavanja ni glasanja uopšte, mi sve odluke donosimo konsenzusom da se izrazim populistički. Ustvari, dogovaramo se i suprotstavljamo argumente koji su jedini osnov za donošenje neke odluke. Ljubomoru drugih sindikata I njihovu zlobu nažalost osjetili smo lično na svojoj koži i mi i naše članstvo. Srećom mnogo više je onih koji nas cijene i podržavaju tako da balansiramo.
Kako je na Vas to uticalo?
Pa, ja sam se počela baviti sindikatom kada mi je bilo 22 godine, tada sam prvi put čula za sindikat uopšte. Imala sam velike ambicije i entuzijazam da sindikalni pokret u BiH može promjeniti mnogo. Danas skoro 20 godina poslije ne mogu reći da nisam više toliki optimista ali sam optimista sa pravim informacijama što je dobro jer sam naučila da se odbranim od napada i nečistih namjera snagom argumenata i istinom jer smatram da samo istina može opstati. Veliki izazov je još uvijek prihvatiti lične individualne izdaje na koje mislim da nikad neću postati imuna jer bezuvjetno vjerujem u ljude.
Da li su Vas nekada optužili za nešto?
Ne koliko ja znam.
Da li ste nekada poželjeli da date otkaz?
Mnogo puta sam bila u iskušenju da odustanem od svega ali baviti se sindikatom nije radno mjesto, to nije zaposlenje. To je misija i odustati znači ne samo predati se onima koji su manje vrijedni nego i izdati svoje principe i stavove i sve ono u šta vjerujem a to još uvijek nisam spremna žrtvovati za lični mir.
Šta je najveća nepravda za vrijeme Vašeg rada u ST-u
Doživjela sam jako mnogo nepravdi jer se valjda I bavim takvim poslom koji podrazumjeva borbu protiv nepravde pa je to valjda nekako I logiučno. Ali dvije su me posebno dotakle. Prije dvije godine je Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Ismet Bajramović u znak odmazde zbog pozivanja na odgovornost za katastrofalan položaj sindkiata I radnika, u sred process I dva dana prije same sudske rasprave otkazao pravnu zaštitu za dvoje sindikalniih povjerenika STBIH koji su dobili otkaz nakon što su u svojoj firmi u Sarajevu osnovali sindikat. Dobra stvar u svemu tome je što smo mi u vrlo kratkom roku uspjeli obezbjditi komercijalnog pravnog zatszpnika za ove naše članovi I što su oni danas vraćeni na svoja radna mjesta ali svojevremeno sam bila jako povređena što članovi STBIH moraju platiti tako veliku cijenu demokratije I to što je još gore od samog sindikata.
Druga nepravda je na neki način moja lična. Naime u članstvu STBIH su od njegovih početaka do unazad godinu bili radnici FEROELEKTRA Sarajevo, javnosti vrlo poznate firme. Prije godinu dana kada je Saveza samostalnih sindikata krenuo u otvoreni rat protiv STBIH I nakon što nisu mogli naći ništa čime bi udarili na ovaj sindikat I mene lično, uspjeli su “kupiti” dvoje čelnih ljudi ove podružnice Smajić Senada I Hamamdžić Edibu I ovu podružnicu kojoj je ovaj sindikat I ja lično dali sate I sate rada, emocije I maksimalan angažman izvesti iz STBIH I učiniti jedinom grupom radnika koja ima neku zamjerku na naš rad. To je velika nepravda prema nama ali istovremeno I vrlo bolan udarac jer ne spadamo u sindikate kojima je svjedeno da li imaju podršku radnika ili ne. Nažalost, u tom ratu koji je vrlo prljav, to je rana s kojom ćemo morati nastaviti da živimo.
Šta Vas je najviše razočaralo kod Vaših članova?
Pa upravo ovaj zadnji primjer je moje lično najveće razočarenje koje sam doživjela od samih radnika. Radnici su ipak samo ljudi sa svim svojim manama I vrlinama. U mom iskustvu puno više je ovog drugog ali nažalost nađe se I pokoja mana.
Ko su Vam najznačajniji domaći i insotani partneri?
Sindikat trgovine Norveške je naš najvažniji partner I donator, zatim Sidnikat trgovine Sundswall in Švedske, Olaf Palme Centar a u BIh vrlo aktivno sarađujemo sa velikim brojem NVO širom BIH što je između ostalog I razlog zbog kojeg I imamo problema unutar sindikalnog pokreta koji nažalost još uvijek nije prepoznao svog saveznika u NVO već u njima vidi rivale I neprijatelje što je pogubno za ekonismka I socijalna prava I njihovu zaštitu.
Vas posao zahtjeva mnogo vremena i mnogo prekovremenog rada, trpi li zbog toga Vasa porodica?
Naravno svi mi živimo u mašineriji tržišne ekonomije koja ne poznaje radon vrijeme I slobodne dane. Radite kad morate. Trpe isto tako svi, I porodica I društveni život ali I mi sami jer ostajemo uskraćeni za jedan bitan dio života. U svom dosadašnjem radu propustila sam mnogo rođendana svoje djece, mnogo praznika I familijarnih druženja ali radim posao koji također podrazumjeva da članove sindikata smatrate svojom familijom I ja se stoga smatram jako bogato osobom jer sam bila svjedokom mnogim radosnim ali I tužnim događajima članova STBIH što me je ujedno I veoma zbližilo sa ogromnom većinom njih I učinilo da moj posao nije samo posao nego način života. Na čupriji izgubiš, na mostu dobiješ. Tako bi to opisala.
Jeste li učestvovali u akcijama prikupljanja pomoći za područja poplavljena poplavama I na koji način?
Jesmo. STBIH već u prvim danima poplava uvidio potrebu da pomogne svom članstvu. Pokrenuli smo inicijativu kod naših prijatelja I kao I neborjeno puta dosada oni nisu ostali gluhi na naš poziv u pomoć. Formiran je fond solidranosti STBIH članstvu pogođenom poplavama. Dosada smo u tom fondu skupili oko 70 hiljada KM. Prvi krug pomoći je već prošao, obišli smo sve naše članove koji su pretrpljeli štetu I svakom od njih uručili po 100 KM. Pored toga u izuzetno pogođena područja smo odnijeli I lijekove, sredstva za higijenu. Upravo u ovim danima planiramo drugi krug pomoći našem članstvu koja će ići od 300 do 1500 KM po osobi zavisno od stepena štete koju smo utvrdili tokom obilaska u prvom krugu. Nadamo se da će ova pomoć biti od koristi našem članstvu.
Koje su najznačajnije aktivnosti ST-a u ovoj godini?
STBIH je u ovoj godini relaizirao veliki broj aktivnosti. Među najznačajnijim je obikježavanje 29.aprila, našeg Dana trgovaca u sklopu kojeg smo organizirali nbaš Dan mladosti. Više detalja o našim aktivnostima možete naći na našoj facebook stranici.
Kakvi su Vam planovi za predstojeća dva kvartala 2014. godine.
STBIH nastavlja prema svom unaprijed utvrđenom planu aktivnosti. Među njima su aktivnosti naše Sekcije mladih, besplatna pravna pomoć ali I niz zagovaračkih kampanja I kampanja podizanja svijesti javnost o stanju u trgovine I pravima trgovaca u BIH
Hvala Vam na izdvojenom vremenu
Slađan Tomić/e-turneja.com
