Tzv. Izrael (nastalo od imena: Isra’il) je nastao na muslimanskoj teritoriji Palestine, na obali Sredozemnog mora. Sa njene zapadne strane je Sredozemno more, sa sjeverne Liban, sa sjevero istočne Sirija, sa istočne Jordan, te sa juga Egipat.
Palestinu su oslobodili muslimani za vrijeme drugog halife hazreti Omera r. a.. i ostali su živjeti na svojoj zemlji sve do početka 20. stoljeća.
Osim cionističkog fašističkog progona, Palestinci su takođjer proganjani za vrijeme krstaških pohoda, ali su ipak uspijeli da se zadrže na tom terenu.
Kako je na Palestinskoj zemlji nastao tzv Izrael
Cionistički pokret se se zalaže da židovi moraju imati svoju posebnu državu, pa je 1887. god. odžao kongres u švicarskom gradu Bazelu, na kome se razmatralo pitanje osnivanja jevrejske države. Tadašnji vođa cionista Hercel je naglasio veliku potrebu za tom državom, te da ona mora nastati na tlu Palestine (uskoro ćemo objasniti i zašto).
Nakon tog kongresa otpočela je akcija za ostvarivanje tog jevrejskog sna pa su židovi ponudili sultanu AbdulHamidu II, jednom od zadnjih osmanlijskih halifa ogromne svote novca da im ustupi taj dio zemlje, što on bezpogovorno odbio rekavši: “Ja vam nikada ne mogu prodati ni stopu te zemlje, jer je ta zemlja vlašnistvo muslimana, a ne moje lično.
Kasnije, početkom dvadesetog stoljeća, arapski svijet općenito je koloniziran od strane zapadnih sila, pa tako i Palestina, kojom je vladala Britanija.
Nakon toga, uz britansku podršku otpočinje konstantno plansko naseljavanje židova u Palestinu. Narodni islamski pokreti su pokušavali suzbiti tu selidbu i istjerati kolonizatore, ali nisu uspijeli.
Naime, 02.02.1917. god. ministar vanjskih poslova Britanije lord Belfor daje pismeno obećanje jevrejima da će dobiti Palestinu “svoju” domovinu, što je izazvalo veliko nezadovoljstvo islamskog svijeta, ali bez koristi.
Ko je i zašto prvi naoružao cioniste u Palestini
Period između dva svjetska rata je bio ispunjem pobunama, pokušajima da se istjera okupator, ali opet bez uspjeha – zbog nejedinstva muslimana (tj. Zbog saradnje “islamskih” vođa sa cionistima, za novac naravno). Najveća buna se desila 1936. god., međutim 15.05.1948. javno je ipak proglašena država Izrael, a nakon sto su židovski okupatori bili ojačani i ljudstvom i vojnom tehnikom, obzirom da se britanski kolonizator pobrinuo da prije povlačenja iz Palestine, naoruža i obuči jevreje, koji su masovno stizali iz svih krajeva svijeta. Te iste godine su zauzeli sjeverni dio Palestine i pustinju zvanu Neqab. Zatim su 1967. zauzeli Zapadnu obalu sa Gazom i Jerusalemom. Borba protiv okupatora nikada nije prestajala, samo što je nekad bila jača, a nekad slabija.
Jevrejska laž o obećanoj zemlji
Može se primjetiti da se jevreji pozivaju da je Palestina njihova obećana zemlja, ali za to nemaju nikakvog dokaza, osim svoje ničim potkrijepljene tvrdnje da je to njima “Obećana zemlja” po falsifikovanom Tevratu.
To je uočljiva i nedvosmilsmena laž! Jevreji su u malom broju prije okupacije živjeli u Palestini 15.000 jevreja naspram 400.000 Palestinaca). Imali su svoja prava i niko ih nije izgonio iz njihovih domova.
Danas židovi, kao što to može da vidi čitav svijet, pod pokroviteljstvom okupacijskih vlasti otimaju privatne posjede muslimana, protjeruju ih iz njihovih domova, ubijaju ih, oduzimaju im osnovna ljudska prava, muče ih na svirep način u zatvorima, provode nad njima sistem aparthejda. U isto vrijeme se pokušava legalni otpor Palestinaca nazvati terorizmom.
Zašto su cionisti toliko uporni da otjeraju i pobiju Palestince i do kraja zauzmu njihovu zemlju?
Zašto izraelci žele da unište džamiju El-Aksa?
U drevnim vremenima bilo je židova koji su vjerovali u jednog Boga – obožavajući ga ispravno.
Nadalje, židovi su imali svoju državu u Jerusalemu za vrijeme Sulejmana i Davuda, a.s., Zbog njihovog zulumćarenja i oholosti, Bog je na njih poslao Babilonskog vladara Nabukudonozora, koji je uništio njihovu kraljevinu i ubio mnoge od njih. Ostatak je porobio i odveo sa sobom. To se historijski naziva “Babilonsko porobljavanje”. Jedan dio njih odveo je u Babilon u Iraku, a drugi dio je smjestio u grad Isbehan u Iranu.
Poznato je kroz historiju da židovi ne mogu živjeti skupa sa ostalim Ijudima. Kao što su do nedavno u Evropi živjeli u posebnim getima, tako su se i u Isbehanu odvojili u jedan kraj grada, i tamo izgradili svoje kvartove koji su se zvali Jehudijtu Isbehan, i odatle će krenuti za Dedždžalom. Ova spoznaja je jako bitna za razumijevanje svega što se događa, a posebno na Bliskom Istoku. Nakon što im se dogodilo “Babilonsko porobljavanje” od Nabukodonozora, izmislili su molitvu u kojoj kažu: “Sutra ću se moliti u Kudsu (Jerusalem).” I ostala je ta molitva, prenosila se na generacije, sve dok se nisu uistinu vratili u Kuds ponovo
Zatim, tu su židovi Aškenazi, prije judaizma (prije Mojsija), židovi u Jerusalemu koji su vjerovali u cionizam, tj. oni su vjerovali I prakticirali misticizam – misticizam koji je naglašavao magijska bajanja i formule (vradžbine, sihr – tačnije Kabalu). Oni su vjerovali u bogove i božice kao i u satanu. Ovu praksu su usvojili od starih Egipćana prije vremena Mojsija (Musaa, alejhi selam).
Ono što židovi uporno podvaljuju svijetu, a posebno kršćanima je to da se spremaju za dolazak mesije – Božijeg poslanika najavljenog u svim monoteističkim vjerskim knjigama.
Međutim, dok muslimani i kršćani čekaju drugi dolazak Isaa (Mesiha – Isusa), alejhi selam, Jevreji očekuju dolazak Dedžala (obzirom da oni ne priznaju Isusa kao božijeg poslasnika – što ne treba posebno objašnjavati jer je opšte poznata stvar)
Kršćani u dobronamjernoj zabludi (neki i svjesno) pomažu cionizam i stvaranje jevrejske države u kojoj nema mjesta za Palestince (niti za kršćane, jer po judaizmu samo su jevreji ljudi – ostali su stoka čija je krv i imetak i čast dozvoljena jevrejima), naivno se nadajući da pomažu ponovni dolazak Isusa.
Međutim, ne znaju da Izraelci kopaju ispod džamije El-Aksa. Cionisti su otvoreno priznali da im je namjera da sruše džamiju El-Aksa i da na njeno mjesto “ožive hram Solomonov (Sulejmanov)”. Teba znati da džamija koja se po internetu i u svijetu predstavlja nije džamija Al-aksa, već džamija (Al-Sakrah – sa gornje slike), naravno kako bi židovi prikrili mjesto gdje stvarno potkopavaju temelje.
Na osnovu falsificiranih arheoloških i historijskih spisa, oni vjeruju da ruševine Solomonovog hrama leže ispod džamije El-Aksa. Ne znamo na kojoj dubini se danas vrše iskopavanja, ali se ona izvode svakodnevno – naravno, da bi se pripremio dolazak Dedžala.
Međutim…
Jevreji spletkama kriju da oni ne čekaju Isusa, niti bilo koga drugog osim Dedžala.
Takođe, cionisti vjeruju da je za njegov dolazak neophodno ponovo obnoviti uništeni Solomonov hram I po svaku cijenu srušiti džamiju al-aksa.
Sulejman, alejhi selam (ili kralj Solomon) je izgradio hram, takozvani SOLOMONOV HRAM.
Sulejmanova vladavina je bila drugačija od vladavine drugih Božijih poslanika jer mu je bilo dozvoljeni da istovremeno vlada I ljudskim rodom i rodom džinna.
Sulejman je dobio zadatak da širi obožavanje samo Jednog Boga. U vezi s tim, Sulejman je primjetio da grupa ljudi u zemlji još uvijek praktikuje magiju i okult. Naredio je svojim čuvarima da se kreću po zemlji i zaplijenu sve knjige, spise, ploče ili stranice na kojima su napisane bilo kakve instrukcije za magiju, okult ili vračanje, koji su učili ljude prizivanju duhova (džinna).
Tako su Sulejmanu, prema njegovoj naredbi, donijete sve knjige, koje je zakopao tamo gdje će po njegovom mišljenju biti najsigurnije, gdje ih niko neće ukrasti.
Gdje je Solomon zakopao okultne knjige i ko su zaista “Slobodni masoni”
Gdje ih je zakopao? U temelje samog hrama, pod njegovim prijestoljem. Upozorio je čuvare hrama poznate po nazivu Vitezovi Solomonovog Hrama da čuvaju hram dan i noć. Vitezovi su poslije Sulejmanove smrti otkrili šta to čuvaju. Brzo su shvatili važnost ove informacije, prakse i magije koji su im bili na dohvat ruku.
Ukrali su ih i počeli nanovo praktikovati vradžbine. Potpuno su se udaljili od vjere i od Boga i uronili su pod moć i uticaj Iblisa (Satane). Zbog prirode njihovih rituala, postali su najmoćniji i najbogatiji ljudi u zemlji. (Skorašnji intervjui sa članovima cionističkog kulta potvrđuju da Satana nagrađuje njegove sljedbenike sa velikim materijalnim bogatstvom ovoga svijeta, a oni za uzvrat rade šta god im on naredi: širenje korupcije, nevjerstva i razaranja na zemlji. Intervjui također govore da ih Satana ubjeđuje, preko njegovih visokih sveštenika i sveštenica, da je on ustvari sam Bog – samo je pogrešno shvaćen, op.autora).
Zatim, tokom godina, spisi su prokrijumčareni u Evropu, a Vitezovi Čuvari Hrama uzimaju ime “Slobodni Masoni”! Sa ovom novom snagom, brzo šire ovo znanje cijelim svijetom putem tajnih društava (masona) – a sve sa istim ciljem: Da služe njihovog “boga” Satanu i da se pripreme za dolazak jednookog Dedždžala, koji je Satanin predstavnik na zemlji. Njihov znak je piramida na čijem vrhu je “svevideće” jedno oko. Molim vas, primjetite da su i drevni Egipćani imali „svevideće“ jedno oko koje su zvali Oko boga Ra i Oko Ozirisa. Zapamtite da je crna magija naučena od pagana iz drevnog Egipta. Podvucite paralelu!
Biti sa „svevidećim“ jednim okom je ono što oni obožavaju. A evo ko je taj sa jednim okom”.
Dedžal (Antikrist)
Prema kršćanskim i muslimanskim svetim spisima, pojava Dedžala (antikrista) je prvi od deset velikih predznaka Smaka svijeta i biće najveće iskušenje i najteža nesreća koja će pogoditi ljude pred kraj života na ovom svijetu – od stvaranja Adama pa do Kijametskog (Sudnjeg) dana nema gore stvari od Dedžala, pa je zbog toga važno da znamo neke stvari o njemu…
Kada se približi, uočava se šejtanski (đavolski) izgled lica sa izobličenom desnom stranom, bez oka i obrve. Lijevo oko mu je zeleno i svijetlo, kao da je ispupčena zelena kugla od stakla čija je zjenica oborena prema obrazu, odnosno, kao da je ispupčena boba grozda ili ispljuvak na zidu. Dakle, on je ćorav, desno oko mu je sasušeno, bez sjaja, a lijevo je izbuljeno i oboreno prema obrazu.
Između njegovim očiju je napisano K F R, (kafir tj. nevjernik), što će pročitati svaki vjernik, bio pismen ili ne.”
Predznaci pojave Dedžala
Pojava Dedžala će biti nakon nakon nekoliko bitaka koje će pravedni vođa povesti na Arabijskom poluotoku, nakon bitaka sa Perzijancima i Vizantijcima, te nakon osvajanja Istambula. Te bitke će trajati nekoliko mjeseci.
Neki događaji će se pojavti prije Dedžala i oni će najaviti skori izlazak Prokletnika, od kojih su:
1. Razarajući rat “Armagedon”, nakon kojeg će presušiti rijeka Eufrat i Taberijsko jezero, a palme u Bejsanu će prestati davati plod. Pa, kada se odigra velika bitka “Armagedon”, očekujte skoru pojavu Dedžala.
2. Dolazak godina velikih suša, gladi, nesreća i nasilja, te smanjenje broja ljudi koji će vjerovati. Ljude će, tri godine prije pojave Dedžala, pogoditi velika glad. Bog će prve godine narediti nebu da smanji svoje padavine za trećinu, a zemlji da smanji svoje plodove za trećinu. U drugoj godini će biti naređeno da nebo smanji svoje padavine za dvije trećine, a zemlja da smanji svoje plodove za dvije trećine. U trećoj godini će biti naređeno nebu da zadrži sve svoje padavine, tako da neće pasti nijedna kap vode, a iz zemlje neće niknuti ni jedna biljka i neće ostati nijedan pašnjak da neće biti uništen, osim onoga što Bog htjedne.
Dakle, znak blizine pojave Dedžala je opći nered na Zemlji koji će prouzrokovati smutnje, ratove, glad i presušivanje rijeka i jezera, te povećan broj svjetskih kriza i problema. Ovakvo vrijeme je pogodno za pojavu tog šejtanskog stvorenja, koji će ljude iskušavati preko hrane i vode!
Predznaci pojave Dedžala (Antikrista) prema kršćanskim knjigama
Prema Kršćanstvu Antikrist/Dedžal je stvarna osoba. Antikrist dakle nije izmišljen. On je prava osoba sa puninom zla, koja će se pojaviti na svjetskoj sceni na kraju vremena kao vođa Novog svjetskog poretka i sjesti će na Božje prijestolje u Njegovu hramu. Rečeno nam je da je Antikrist protivnost svega onoga što Krist jest. On je utjelovljenje đavola, ne u smislu da sotona uzme tijelo postajući čovjek kao što je slučaj kod Krista, nego će se Antikrist od početka slobodno predati sotoni koji će ga u potpunosti zaposjesti. Tako je Antikrist punina zla, licemjerja, laži i mržnje. Antikrist će biti ohol. Odbaciti će razum, veličati grešnike i učiti porocima suprotnim kršćanskim vrijednostima.
Takođe prema Kršćanstvu postoji 12 znakova koji će najaviti dolazak Antikrista/Dedžala, mnogi su mišljenja da su već svi ispunjeni, a to su:
1. Kada starci izgube zdrav razum i mudrost;
2. Kada kršćani izgube vjeru;
3. Kada puk više ne bude imao ljubavi;
4. Kada bogataši izgube milosrđe [postanu neosjetljivi na tuđu nevolju] ;
5. Kada mladež više nikoga ne bude poštovala;
6. Kada siromasi izgube poniznost [skromnost];
7. Kada žene izgube čednost;
8. Kada brak izgubi trajnost [i stane se vrtiti isključivo oko zadovoljstva];
9. Kada klerici izgube čast i svetost;
10. Kada redovnici napuste istinitost i strogost;
11. Kada se prelati više neće brinuti za upravljanje [za svoju službu] i kada izgube dobrotu;
12. Kada gospodari zemlje izgube pobožnost i velikodušnost.
Gdje je Dedžal sada
Dedžal je živ i zatvoren je u samostanu na jednom ostrvu. Kaže se da su ga zatvorili meleki (anđeli), a neke predaje govore da ga je zatvorio Sulejman, a.s. Mi nemamo pouzdanog i tačnog dokaza o tome. Bitno je da je Dedžal uhapšen, da je u određenoj prostoriji čvrsto vezan lancima, te da će biti pušten u već određeno vrijeme.
Mjesto zatvora Dedžala je sigurno negdje na istoku, u oblasti današnjeg Horosana, iz mjesta “Jehudijje Isfahan” (na granici između Rusije i Irana). Ono što se zna je to da će se Dedžal pojaviti u zemlji na istoku koju zovu Horosan. Takođe zna se da će Dežala slijediti sedamdeset hiljada Jevreja iz lsfahana, zaogrnutih u ogrtače.
Dakle,
1. Dedžal postoji trenutno, zatvoren je i čvrsto vezan.
2. Kada bi njegovo mjesto bilo poznato, ne bi se moglo doći do njega, niti ga osloboditi, jer on ima precizan rok kojeg mu je Bog propisao, koji se ne može ni ubrzati ni usporiti.
3. Njegovom će izlasku prethoditi određeni predznaci, od kojih je isušenje Taberijskog jezera, prestanak rađanja palmi u Bej sanu i još neki drugi.
Smutnje kojima će Dedžal iskušavati ljude
– Dedžal će obići cijelu Zemlju u roku od četrdeset dana. Putovat će poput kiše koju prati vjetar. Ljude će pozivati da mu se pridruže. Oko njega će biti šejtani (džini) koji će mu pomagati u njegovoj zabludi. On je kao i svaki sihirbaz (vračar) kojeg šejtani više pomažu u njegovom poslu i više mu se pokoravaju ukoliko više ispolji zablude i nevjerovanje. Dakle, grijesi koje će on činiti su mito kojim će on zadovoljiti šejtane pa će mu biti pokorni.
– Od njegove smutnje je Raj i vatra koja će ga pratiti. Njegov Raj je vatra, a njegova vatra je Raj. Pa ko bude iskušan sa vatrom, neka zatraži zaštitu kod Allaha i neka prouči prve ajete sure El-Kehf. Od njegove smutnje je da će reći neukom čovjeku: ‘Ako ti oživim roditelje, hoćeš li svjedočiti da sam ja tvoj Gospodar Bog? ‘Hoću,’ odgovorit će. Pa će se dva šejtana ukazati u liku njegovih roditelja koji će mu reći: ‘O sine naš, zaista je on tvoj gospodar, pa ga slijedi.’
– U njegovu smutnju spada i to da će narediti nebu da kiša pada, pa će padati. Naredit će zemlji da daje plodove, pa će ona svoje plodove dati. Od njegove smutnje je da će neko mjesto odbiti da ga slijedi, pa im neće ostati ni jedno grlo stoke a da neće biti uništeno.
– U njegovu smutnju spada i to da će mu neko mjesto povjerovati, pa će narediti nebu da spusti kišu, što će ono i učiniti. Naredit će zemlji da podari svoje plodove, pa će ona to učiniti, (te će imati najbolju ispašu). Zbog toga će im stoka biti krupna i ugojena kao nikada do tada, sa stomacima punim hrane i vimenima punim mlijeka.
Neće ostati nijedno mjesto na Zemlji u koje neće ući Dedžal, osim Meke i Medine, jer su mu ta dva grada zabranjena. Kada pokuša ući u njih, put će mu presjeći meleki koji će sa isukanim sabljama izaći pred njega.
Propast Dedžala i poraz njegovih sljedbenika
Kada Dedžal bude putovao po Zemlji, zavodeći ljude i uznemiravajući ih svojim zlom, ljudi će bježati od njega u brda. Tako će Mehdi (pravedni vođa koji se takođe iščekuje) skupa sa vjernicima biti u Damasku, u jako teškom okruženju, na izmaku snage zbog suše i nedostatka hrane. Bog će im dati svoju pomoć preko Isaa, a.s (Isusa), kome će dozvoliti da siđe sa neba, na koje ga je uzdigao, pa će se spustiti kod Bijele munare, u Istočnom dijelu Damaska, u vrijeme početka molitve.
Mehdi će predvoditi molitvu, a odmah nakon toga Isus, a.s, će reći: “Izađite sa mnom do Božijeg neprijatelja Dedžala.” Kada izađu, prokletnik, koji je do prije par minuta tvrdio da je najveći vladar, pa čak i bog, ugledat će Isaa, a.s. Kada ga ugleda počet će da se topi kao što se so topi u vodi. Pokušat će da bježi, ali će ga Isa, a.s, stići kod kapije “Ludda” u Palestini i ubiti. Da ga pusti, sam bi se istopio, ali će mu reći: “Ja imam jedan udarac za tebe”, pa će ga probost kopljem, i Bog će pokazati njegovu krv na koplju.
Dedžalovi sljedbenici će biti svjesni da on nije bog, jer ga je Isa, a.s, ubio, pa će tu početi konačna propast Židova. Sedamdeset hiljada Jevreja, će početi da bježi, nastojeći se sakriti od Isaa, Mehdija i vjernika (muslimana I kršćana koji će se boriti zajedno).
Šta je to drvo el-Garkad i zašto ga samo židovi sade
Da je sve naprijed navedeno tačno potvrđuju sami cionisti. Naime njihovi rabini (upućeni u svete knjige) poznaju islamsku, ali i svoju predaju, da će u bici Armagedon Bog narediti svemu za šta se židovi sakriju da progovori i da ih otkrije. U skladu s tim su naredili svim židovima da sade el-Garkad. Sve će progovoriti osim drveta el-arkad. Ovo drvo, tnovito i beskorisnog ploda židovi masovno sada po tzv izraelu, pa čak i po svojim kućama.
Kao što smo već naveli, židovi tvrde da se pojavljivanje mesije (Antkrista) neće dogoditi prije rušenja Mesdžidul Aksa (Džamija u Jeruzalemu) i izgradivanja Solomonskog hejkela na njenom mjestu, odakle će on vladati svijetom. Zato su kroz čitavu povijest planirali povratak do Mesdžidul Akse i, kao što je poznato, oni danas prokopavaju tunele ispod nje (predstavljajući svijetu preko svojih medija sliku druge džamije koja nije Mesdžidul Al-aksa. Čak su neki stručnjaci rekli da je dovoljno probijanje zvučnog zida iznad nje da bi se ona srušila. Prije nekoliko godina, gradska uprava Jeruzalema organizovala je proslavu grada, na koju je pozvala državnike, ministre i odgovorne ličnosti iz čitavog svijeta, pokazavši im novu maketu grada. Na mjestu Mesdžidul Akse je izgrađen Solomonov hejkel. Da li Vam to išta govori?
Cilj židova je bio mjerenje pulsa islamskog (i ostatka) svijeta – da li u njemu ima života i da li će se razljutiti ili rasrditi zbog rušenja navedene džamije, da bi procijenili da li je došlo vrijeme da se ruši Mesdžidul Aksa. S obzirom da židovi vjeruju da će mesija krenuti i ovladati svijetom iz svoga prijestolja u Solomonovom hejkelu, zato aktivno rade, pogotovo od Francuske revolucije, koja je bila prekretnica u njihovoj historiji, da ovladaju svijetom, a posebno Evropom i Amerikom, pa su i postigli značajan uspjeh ka toj nakani.
Židovi ne stvaraju događaje, nego su spretni u njihovom iskorištavanju
Poznato je da židovi ne stvaraju događaje, nego su spretni u njihovom iskorištavanju, jer su složni i ujedinjeni. Židovi su se duboko uvukli i ovladali Evropom pomoću dvije stvari: kapital i mediji. Ovo vrijeme je vrijeme vladavine onih koji posjeduju medije i ekonomsku moć. Što se tiče kršćana, oni su podijeljeni na mnogo frakcija. Najpoznatije jesu: ortodoksna, katolička i protestantska. Protestanti, sljedbenici Martina Lutera, su najagilniji pomagači židova u namjeri rušenja Mesdžidul Akse i izgradnje Solomonskog hejkela. Najviše ih ima u: Americi, Velikoj Britaniji i Njemačkoj.
Vratićemo se malo unazad, u razdoblje između jedanaestog i šesnaestog stoljeća, koje je bilo teško za židove. Doživjeli su mnogobrojne pokolje. Kršćani su toliko mrzili židove tada da, kad se desi koja pošast u stanovništvu, optuživali bi židove, ubijali ih, protjerivali i pljačkali njihovu imovinu. A druga stvar, kad bi kršćani doznali o pisanjima židovskih vračara u Talmudu o mržnji i neprijateljstvu prema njima, i tada bi krenuli u ubijanje i pljačkanje židova.
Zato su židovi prividno prelazili na kršćanstvo i svoju djecu priključivali vjerskim školama te bi postajali veoma ugledne vjerske ličnosti, dok nisu 1960 godine., uspjeli izdejstvovati encikliku koja je njih oslobodila od krvi Isusa, koju je izdao sam papa rušeći time srž biblijskog učenja o raspeću Isusa na krst. Kada je došao Martin Luter, pozivajući svom reformističkom pokretu u 16-om stoljeću, židovi su patili od velikog ugnjetavanja, pa je htio pridobiti njihovu naklonost koristeći njihovo stanje, i kristijanizirao ih je priključivši ih svojoj reformi. Oni su prividno pristali na to, uvlačeći se duboko u njegovu organizaciju i skrenuvši je sa zacrtanog pravca.
Zaštu su ubili Martina Lutera Kinga
Na kraju, Martin Luter je otkrio njihovu podlost i lukavstvo, pa je mnogo govorio o tome. Javno ih je psovao i proklinjao, ali usprkos tome, oni su uspjeli ovladati čitavom organizacijom, do te mjere da su sami kršćanski protestanti oko 1906 godine, na jednom skupu proglasili poništavanje i odbijanje svih odredbi i govora Martina Lutera u kojim je napadao židove. Židovi, kao što je poznato, vjeruju u dvije knjige: Stari i Novi zavjet. Stari zavjet je Tevrat, a Novi zavjet je Evanđelje, a vjerovanje kršćanina nije potpuno ukoliko ne obuhvata obje knjige. Tevrat ima tri poznate verzije u svijetu: Hebrejsku, Samirijsku i Grčku. Evandelja ima bezbroj verzija, a sama crkva je priznala postojanje sedamdeset, da bi na kraju to svela na četiri Evandelja: Matejevo, Markovo, Lukino i Ivanovo. U Hebrejsku verziju Tevrata vjeruje većina židova. U Samirijsku verziju Tevrata vjeruje grupa židova zvana Samirijci. U Grčku verziju Tevrata vjeruje većina kršćana (Ortodoksi i katolici). Židovi su uspjeli u protestantizam uvesti vjerovanje u Hebrejsku verziju Tevrata u kojoj se nalazi govor o izgradnji Solomonovog hejkela…itd, zato protestanti vjeruju u ono u što vjeruju židovi. Shodno tome, u Americi su formirane na desetine kršćanskih organizacija koje prikupljaju na stotine miliona dolara radi samo jednog cilja: rušenja Mesdžidul Aksa i gradnje Solomonovog hejkela. Organizuju putovanja svojih sljedbenika protestanata da bi im pokazali mjesto Mesdžidul Aksa i gdje će biti izgraden Solomonov hejkel iz kojeg će mesih izaći da vlada svijetom.
Ko misli da je američko društvo sekularno giješi mnogo
Kršćani vjeruju da će se dogoditi bitka “Armagedon”; u dolini Magdo u Palestini i, prema njihovim navodima, tada će Bog svoje kršćanske sljedbenike podići na nebo, istrijebit će nevjernike (tj. muslimane!) i uništit će zemlju. U to vjeruju i svi američki predsjednici, kao što je rekao Regan: “Ko misli da je američko društvo sekularno giješi mnogo, naprotiv, ono je religijsko i nema razdvajanja izmedu religije i politike u njemu.” A drugom prilikom izjavljuje, obrativši se Džeri Falwelu, najpoznatijoj vjerskoj ličnosti u Americi: “Džeri, osjećam da idemo prebrzo ka bici Armagedon, do Božijeg obećanja, a Izrael je jedina država na koju se može oslanjati kao mjesto i lokacija odvijanja Božijeg obećanja i bitke.” Tako ogromno i svestrano podupiranje Izraela od strane Amerike nije samo političko, nego je ono i ideološko i religijsko stajalište u koje vjeruje većina naroda Amerike.
Klinton, nakon što je izabran, izjavio je: “Vračar koji me je odgojio, zavjetovao me je da pazim Izrael i da ga moram podupirati, jer će se u njemu ostvariti Božije obećanje.” Balfor, bivši ministar vanjskih poslova Britanije, svojevremeno je dao obećanje židovima za osnivanje njihove države na tlu Palestine. Spominje njegova bratična u svojim memoarima da je bio cionista koji je vjerovao u Božije obećanje i bitku Armagedon i pojavu mesiha kad se sruši Mesdžidul Aksa, i zato je pomagao židovima da osnuju svoju državu u Palestini.” Kao što židovi vjeruju u prije navedeno i spremaju sve za pojavljivanje mesiha.
Dakle, sumarum, dok muslimani i kršćani očekuju mesiju Isusa i priželjkuju trajni mir, židovi čekaju mesiju Dedždžala, porobljavanje svijeta i u to ime unose smutnju i pokreću ratove.
Izvor: Bosniapress.info